Božidar Pankretić, agronom, sin poznatog „narodnog tribuna Jože", bivši ministar poljoprivrede i regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, danas je vlasnik OPG-a u Vrbovcu. Pankretići se, naime, posljednjih 60 godina bave stočarstvom.
S bratom Zdravkom Božidar Pankretić ima farmu u selu Gaj nedaleko od Vrbovca.
– Brat je zadužen za proizvodnju, a ja se više brinem o nabavi i financijama – kaže Božidar Pankretić. Braća na farmi kapaciteta tisuću junadi uzgajaju oko sedamsto grla. Meso, baby beef, uglavnom izvoze u Italiju, preko PIK Vrbovca. A izvoze i živu stoku u Libanon, Egipat i zemlje Bliskog istoka. Na domaćem tržištu prodaju malo mesa i stoke. Uglavnom surađuju s Mladenom Kušekovićem, poduzetnikom koji ima farmu u Udbini.
– Od njega kupujemo telad, tovimo ih pa mu prodajemo junad jer on ima velike potrebe za mesom, vlasnik je hotela u Bolu – objašnjava Pankretić koji je s bratom posljednje desetljeće podigao tov junadi na višu razinu te najavljuje nove investicije europskog podrijetla.
– Kandidirali smo se za program ruralnog razvoja pa ćemo vidjeti. Bez povećanja proizvodnje nemamo nikakve šanse – kaže.
No, povećati proizvodnju može se samo pod uvjetom da od države uzmu u zakup zemlju. Iako je tržište za junetinu praktički neograničeno, država je prespora.
Još petsto grla
– Pokušavamo dobiti još zemljišta, ima ga kod nas, ali nije uređeno. Mi kupujemo zemlju u okolici, međutim, to su male parcele, nama treba još oko 500 hektara kako bismo mogli udvostručiti proizvodnju. Planiramo izgraditi još jednu veliku farmu i povećati uzgoj za još 500 grla junadi – kaže Pankretić koji ima plan izgradnje bioplinskog postrojenja na farmi. Tako bi braća Pankretić obnovljivim izvorima energije znatno uštedjela. Žele li opstati, moraju imati suvremenu proizvodnju.
Božidar Pankretić već je četiri godine izvan politike, od fijaska HSS-a na izborima za Sabor 2011. Ali, čini se da ne može bez politike. U njegovoj su obitelji aktivisti HSS-a već gotovo cijelo stoljeće. Božidarovi preci bili su ugledni HSS-ovci, djed Andrija bio je predsjednik stranke za Vrbovec između dva svjetska rata. Početkom 90-ih njegov otac Joža, koji je bio u jako dobrim odnosima s predsjednikom Tuđmanom, politički se jako angažirao u HSS-u. A sina je poslao na bojište. Božidar se sredinom studenog 1991. priključio Samostalnoj vrbovečkoj bojni.
– Jedan sam od rijetkih sinova tadašnjih saborskih zastupnika koji se borio u Domovinskom ratu. Ostali su svoje sklonili – kaže Božidar Pankretić. I on se 90-ih, dakako, politički angažirao.
Najprije je bio izabran za podžupana Zagrebačke županije 1996., a potom je postao zastupnik u Županijskom domu Sabora i potpredsjednik toga doma.
Pobjedom lijeve koalicije, SDP-HSS-HSLS, na izborima 2000. imenovan je za ministra poljoprivrede i šumarstva. U toj je koaliciji tadašnji predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić svaki put usvajanje proračuna Račanu uvjetovao izdašnim potporama za poljoprivrednike. Tako je, prema tadašnjem ministru financija Mati Crkvencu, HSS iz državnog proračuna „izbio četiri milijarde kuna", a da je pritom poljoprivreda propala. Na taj je način HSS, kako govore SDP-ovci, kupovao biračko tijelo.
Raskol nakon poraza
– To je glupost. Ljudi poput Crkvenca bavili su se planskom proizvodnjom pa pričaju takvo što. Hrvatska je prekasno počela subvencionirati svoju proizvodnju. Nismo mi izmišljali toplu vodu, radili smo ono što je Europa radila u to vrijeme. Ljudi poput Crkvenca uopće ne razumiju poljoprivredu. Proizvodnja hrane strateška je grana. A kada govorimo o financiranju u poljoprivredi, neka usporede koliko seljak dobije potpore, recimo, u Austriji, a koliko u Hrvatskoj – kaže Pankretić. Dolaskom HSS-a na vlast 2000., tvrdi on, počela je reforma u poljoprivredi i prilagodba EU. Pred kraj mandata Račanove vlade HSS je utrostručio proračun Ministarstva poljoprivrede iz 1999.
– To je početak ozbiljnog sufinanciranja u poljoprivredi i sustava koji danas egzistira u Europi. Počeli smo projekte kapitalnih ulaganja. Naši su poljoprivrednici dobivali i do 50 posto nepovratnih sredstava. I danas mnogi ljudi od toga žive i rade, posebno kada pogledamo fondove EU i prekogranične suradnje, sredstva za izgradnju vodoopskrbe i pročišćivača. Bili smo prethodnica ovome što se sada događa – uvjeren je Pankretić.
Kako je nakon poraza na parlamentarnim izborima 2003. u HSS-u došlo do previranja, u stranci je došlo do sukoba između dvije frakcije. Rasplet se dogodio 2005.
– Kada smo izašli iz koalicije sa SDP-om, na parlamentarnim izborima nismo ostvarili dobar rezultat. Tada je počeo silazni trend. Tomčić je rekao da trebaju korjenite promjene tako što će smijeniti sve ljude oko njega. Tako je to zamislio. Ja sam mu rekao da je najodgovornija vodeća osoba stranke, a on je pripremao smjenjivanje ljudi oko sebe pa je i sam bio smijenjen – objašnjava Pankretić koji se od tada s Tomčićem ne čuje. Sreli su se, kaže, u ožujku 2010. na sprovodu Stjepana Radića, unuka poznatog narodnog tribuna, ali tašti Tomčić nije htio pružiti ruku Pankretiću.
Nakon što je Tomčić smijenjen, HSS je na parlamentarnim izborima 2007. koalirao s HDZ-om. Kako su imali loše iskustvo sa SDP-om, HSS-ovci su, prema sličnim austrijskim sporazumima, s HDZ-om potpisali jasan sporazum.
– Pred kraj Račanova mandata imali smo puno prepucavanja. A kada smo ulazili s HDZ-om u koaliciju, definirali smo sporazum na kojem je iz HDZ-a najviše radio Polančec – kaže Pankretić. U vladi Ive Sanadera dobio je Ministarstvo regionalnog i ruralnog razvoja.
– Sanadera i Račana ne može se uspoređivati. Sanader je imao liderski stav, bio je iznad svih. Račan je imao ljudskiji pristup. Ali, nijedan od njih nije bio posebno zainteresiran za poljoprivredu. Račanov kompletan gospodarski dio vodio je Linić. Sanader je bio operativniji, ali nije ulazio u detalje – objašnjava Pankretić.
Budući da je Pankretić svjedok pregovora s EU, on zna odgovore zašto smo u pregovorima tako loše prošli, posebno kada su u pitanju razne kvote i liberalizacija uvoza robe sumnjiva podrijetla.
– Nismo bili u mogućnosti biti dovoljno samostalni. Kada smo donosili zabrane uvoza nekih sirovina zbog vrlo opravdanih razloga, uslijedile bi intervencije i pritisci stranih veleposlanstava. Jedno vrijeme možete izdržati pritiske, a onda morate popustiti s obzirom na to da nemate mehanizme kojima biste se zaštitili. Imali smo obvezu potpisivanja određenih sporazuma, vrlo smo teško mogli administrativnim mjerama zaustaviti određeni proizvod koji šteti domaćoj proizvodnji. Mogli smo birati – ili ući u EU ili ne ući. Platili smo danak – objašnjava Pankretić koji dodaje da nijedna vlada zapravo nije mogla izboriti bolje uvjete za Hrvatsku.
– Oni koji su mislili da će moći pregovarati kada dođu na funkciju, prevarili su se. Stvari su postavljene ovako: ili uzmite ili ostavite! Ako ne uzmete, zaustave se pregovori – otkriva Pankretić.
Međutim, nakon što je Sanader abdicirao, a na čelo Vlade RH i HDZ-a došla je Jadranka Kosor, u HSS-u je opet nastavljeno lutanje. Na parlamentarne izbore 2011. izišli su samostalno i – izgubili! Pankretić je, naime, htio ići s HDZ-om u koaliciju, međutim, vodstvo stranke nije tako razmišljalo.
– Nije bilo logike u tome da samostalno idemo na izbore. Ja sam razgovarao s Jadrankom Kosor. I već je bio gotov dogovor za koaliciju, mogli smo imati šest-sedam mandata u Saboru, međutim, bio sam usamljen. Išli smo samostalno i to nas je koštalo – misli Pankretić koji je, kako kaže, „s obzirom na to da je sudjelovao u svim procesima, osjećao odgovornost" i nakon izbora povukao se iz stranačkog života.
– Osjećao sam razočaranje politikom, iskreno. Nisam bježao od odgovornosti – kaže.
Pa ipak, nakon četiri godine Božidar Pankretić zaželio se politike.
– Spreman sam pomoći HSS-u zato što mislim da je potreban svaki čovjek. Situacija je dosta dramatična, Marijana Petir u Europskom je parlamentu, bavi se drugim stvarima, a predsjednik Hrg gotovo je usamljen, nema ekipe. Kontakti postoje, bilo je nesuglasica, ali one su iza nas. Mislim da bi trebalo u HSS pozvati sve one koji su spremni pomoći u ostvarivanju dobrih rezultata na izborima. Mi smo u koaliciji s HDZ-om, postoji pobjednički trend, ali u svemu tome premalo se spominju zasluge HSS-a, posebno kada pogledamo rezultate u lokalnim sredinama – objašnjava Pankretić koji smatra da će HDZ imati velikih problema na izborima bude li ignorirao snagu HSS-a.
– Svi su svjesni da bez jakog HSS-a nema pobjede na sljedećim izborima. Ako to nekome nije jasno u HDZ-u, onda su u velikoj zabludi – poručuje Božidar Pankretić koji se zalaže za povratak stručnih ljudi u HSS koji su, nakon što je Kukuriku koalicija dobila izbore, svi odreda smijenjeni u raznim ministarstvima i agencijama.
Uvijek netko nezadovoljan
– Mislim na ljude u sektoru poljoprivrede u kojem su naši ljudi kolali posljednjih 20 godina. Ti ljudi nisu u HSS-u, ali su vezani za HSS i znaju taj dio posla. Znam dečke koji su osnivali mnoge ustanove, ravnateljstva, agencije. Oni znaju puno o poljoprivredi. Na žalost, SDP ih je sve počistio, nisu ostavili kaj pod nokat stane – otkriva Pankretić.
Njegovo selo Gaj na neki je način okupljalište viđenijih HSS-ovaca i ljudi vezanih za HSS. Naime, svake godine u organizaciji županijskog odbora HSS-a u siječnju se u Gaju i Vrbovcu okupi 500-tinjak HSS-ovaca kako bi, u povodu godišnjice smrti, odali počast Božidarovu ocu Joži Pankretiću, poznatom narodnom tribunu iz 90-ih.
– Svake se godine vidimo. Najprije odemo na groblje, onda u crkvu na misu i završimo svečanom akademijom u motelu Bunčić – opisuje susrete Pankretić.
– Mi u stranci imamo jednu trećinu članstva koja naginje lijevo, jednu trećinu koja naginje malo desno, a jednu trećinu koja je u samom centru... Takvo je i naše biračko tijelo. Jedan dio nije bio zadovoljan kada smo bili u Vladi sa SDP-om, a jedan dio nije bio zadovoljan kada smo bili u Vladi s HDZ-om. Uvijek će jedan dio biti nezadovoljan – kaže Pankretić.
>> Božidar Pankretić: Konačno je, povlačim se iz politike
ma da? zaželio se politike? baš čudno... čini se da je ipak mrvicu lakše doći jednom mjesečno u sabor i za to uzeti 15.000kn, nego svaki dan brinuti oko stoke...