Noć knjiga ili sumrak užasa
Knjižnica Božidar Adžija (travanj 2023.)
Noć knjiga. Ili mrak knjiga.
Budimo iskreni. Malo tko danas čita. Knjiga ne vrijedi ništa. Prodaje se u bescjenje. Papir skuplji od sadržaja.
Htjeli mi to ili ne. To je tako.
Uglavnom nikako.
Moja susjeda, nakon smrti supruga, željela je darovati tisuću knjiga. Nitko ih neće.
U knjižnici "Božidar Adžija" pita moj prijatelj Tomo Galović simpatičnu knjižničarku:
– Imam tisuću knjiga koje bih vam rado darovao.
– Nažalost, ne trebamo.
– Zašto?
– Jednostavno ih nemamo kamo spremiti.
I Vojo Šiljak mi se neki dan požalio:
– Stan mi je stradao u potresu, imam puno knjiga za podijeliti, ali nitko ih neće.
Među knjigama u bivšem Radničkom domu sretoh i bivšeg ministra kulture Božu Biškupića. Teško se kreće.
– Što bi? – iznenadim se.
– Ma imao sam koronu. Pio ljekove. Zamantalo mi se pa sam pao u kupaoni. Imao sam sreće u nesreći. Mogao sam slomiti vrat.
Boži je tek 85. Brzo će se on rekuperat.
Obojica smo slušali zajedničkog prijatelja Dimitrija Popovića kako priča o spoju literature i slikarstva. O susretima s Danilom Kišom, Emilom Cioranom. O fenomenu Kafke.
– Cilj našeg puta je pronaći pravi put do našeg cilja – citirao je Franza.
I izludi me.
E, to je ta misao koja daje sve moguće odgovore. Na sva moguća pitanja.
I šlus. Nema dalje od toga.
Zamolim Dimitrija koji upravo dovršava knjigu o erotici u slikarstvu, o aktovima starih velemajstora i suvremenih majstora:
– Razmisli, pa mi za putno nabroji 10 najljepših žena svijeta po svom ukusu. Bez domaćih.
– Javit ću ti – uzvrati i negdje nakon ponoći stiže poruka s deset ljepotica po guštu velikog slikara:
Marilyn Monroe, Jayne Mansfield, Sophia Loren, Anita Ekberg, Brigitte Bardot, Cathérine Deneuve, Ursula Andress, Charlotte Rampling, Kim Basinger, Cindy Crawford.
Znam da mu se sviđaju Juliette Binoche, Claudia Cardinale, Gina Lollobrigida, Bo Derek… Ali za njih očito, među prvih 10, nije bilo mjesta.
Znao sam da će na prvu poziciju čičnuti Kennedyjeva čestitarka Merlinka. Dimitrije joj je posvetio ciklus savršenih slika. Ikona.
Osobno bih među 10 odabranih uvalio Monicu Bellucci i Lauru Antonelli. Taj okus talijanske ljepote zavibrira i zatalasa naše muške duše.
A onaj dio koji nas razlikuje od žena ukoči se ushićen ljepotom.
Kad ti tema pozvoni na vrata
Doma (travanj 2023.)
Ima dana kada ne znam što da pišem. Jedan od takvih baš je stigao. Bez najave.
Sjedim i buljim u prazno. Ni u što!
A onda ti iznenada "tema" pozvoni na vrata.
Borna Vujčić, mladi hrvatski književnik, sin mojih prijatelja Bore i Marine.
– Donio sam neke stvari za Anju – reče i istovari ruksak.
Vrijeme je kad nas top s Griča podsjeća na spajanje kazaljki. Nije za putno.
– Oš piće moje mladosti?
– Može.
– O.K.! – i nalijem mu Cocktu.
Naravno da me zanimalo što trenutačno piše.
– Dovršavam roman.
– Tema?
– Virus od kojeg umiru samo ljudi koji nisu dobri.
– Onda će umrijeti svi. Dobrih ljudi nema. Ili ih je vrlo malo – uzvratim i pitam kako će se zvati.
– Još tražim naslov. Možda "Zašto smo takvi".
– Bolje "Zašto smo kakvi" ili "Što je čovjek bez virusa" – predlažem.
Veseli me što je Bornina komedija "Tko tu koga" u Kerempuhu stalno rasprodana.
– Ma bit ću ti iskren, na premijeri nisam prepoznao puno svojih rečenica.
– Borna, glumci su ti to. Njima je bitan dobar predložak koji na probama oživljavaju – kažem mladom piscu i prisjetim se generalke predstave "Poštar zvoni samo jednom" u Gavelli.
Autor Dubravko Jelačić Bužimski došao škicnuti zadnju probu. Kiki Kapor, Helena Buljan, Stevo Krnjajić, Dule Valentić i Ivo Fici mucaju. Ne znaju tekst. Sudaraju se na sceni.
Grozno da groznije ne može biti.
A kad se srušila scenografija, Jelac je pošizio i izjurio van. Iznutra se čuo glasan smijeh redatelja Juvančića i glumaca.
Namjerno su pisca iživcirali uoči premijere.
– Vidiš zašto nam je lakše igrati mrtve pisce – utješio ga je Jupa.
Sjetim se i Ranka Marinkovića koji nije dopuštao redateljima izbacivanje jedne riječi iz "Glorije".
A danas i Krležu štihaju sve u šesnaest.
– Što piše mama Marina? – nastavljam spiku nakon gutljaja Cockte.
U Splitu s Golovkom radi "Malo misto". Kako je redatelj bolestan, mama kao dramaturg vodi probe.
– Kad je premijera?
– Točno 16. svibnja. Na mamin rođendan. Kud će ljepši poklon.
Zaključimo skupa da Split s nestrpljenjem očekuje Roka Prča i škvadru.
Nakon uspjeha Hajdukovih tića, bit će ludila i u kazalištu.
Tata prdi na sceni, a sin pjeva sa zvijezdama
KNAP (travanj 2023.)
– Juraga i ja imamo premijeru u KNAP-u. Dolaziš! – naredi mi draga frendica, glumica i susjeda Matija Prskalo.
– Naravno – uzvratim i eto me na Peščenici.
Na "Otvorenom braku".
Matija igra ženu koja se nije poševila od stoljeća sedmog, a Slavko supruga koji je vara, mulja i prdi li prdi.
Dobro ste pročitali. Prdi.
Uz aplauz na otvorenoj sceni.
Naravno, ne prdi Juraga nego netko iz tehnike pušta zvučne efekte imitirajući prdež.
A na premijeri bio je Matijin frend iz Županje kojeg je mogla angažirati da uživo pušta golubove iza scene.
On može prdnuti kad hoće. I kad treba!
A osim zvuka publika bi osjetila i ono nešto što uz to ide.
Sjećam se da je Mustafa Nadarević, dok smo kartali belu, rekao mašini za prdež:
– Ma da ti pustiš goluba na pariškom aerodromu, ja bih ga prepoznao po mirisu. Čisti Armani.
Inače, dotični gospodin glumio je u mnogim predstavama. Na velikim scenama.
Ode meni priča u krivom smjeru.
Gledatelji su oduševljeno pljeskali Juragi i Prskalici. Primjedbu je imao samo Vlado Sviben. Koji pokriva sve događaje i sve švedske stolove u gradu.
– I na prošloj premijeri igrala si u istom kombineu – pecnuo je Matiju.
Što se nas muškaraca tiče, može odigrati i trilogiju u tom istom, svilenom crnom kombineu.
U njemu izgleda fantastično. I seksi.
Muški dio publike uživao je dvostruko. Sviben se, po običaju, slikavao baš sa svima.
Kad je prišao mladom Lovri Juragi, koji rastura u showu "Zvijezde pjevaju", morao sam intervenirati.
– Ako njega slušaš, ispast ćeš iduće nedjelje.
– Kaj pričaš bedastoće, on bu pobedil. Buš se kladil u klopicu?
– Može. Kod Draška – prihvatim jer navijam za Luciju i Ivanku. Neće mi biti žao i ako platim taj ručak.
I Lovro je sjajan. Brat Marko režira. Tata Slavko glumi. A Lovro cvrkuće.
– Odigrat ćete "Brak" bar sto puta – rekoh čestitajući tati Juragi.
A onda sam pospikao s Matijinim svekrom, redateljem Edom Galićem o njegovu novom filmu.
S Miljenkom Brlečićem kojeg već dugo ne vidjeh na sceni ni izvan nje.
I s još puno znanih faca o puno zanimljivih tema.
Ali ovaj put to bu dost.
