U krugu obitelji u svojoj kući u Doljanu zlatni pir proslavili su Štefanija i Josip Mikić. Vjenčali su se u župnoj crkvi svete Marije Magdalene u Knegincu, gdje je Štefanija živjela, a potom preselili k Josipu u Doljan gdje i danas žive.
Sreću i skladan brak u kojem je, kaže Štefanija, bilo i lijepih i ružnih trenutaka, poremetila je bolest. Nažalost, prije pet godina oboje su oboljeli - Josip ima Parkinsonovu bolest, a Štefanija rak. Njeno je zdravstveno stanje ipak nešto bolje od Josipova pa se ona brine o njemu, a pomažu joj i djeca.
Roditelji su dvoje djece, a imaju i petero unučadi. Već su dvadesetak godina u mirovini, a radni su staž odradili ona u Varteksu, a on u Bobiću. Uz to, sve dok su mogli radili su i na polju, pa su i uz male plaće, a kasnije još manje mirovine ipak sretno i dobro živjeli. Čarobnu formulu za brak koji traje punih pedeset godina nemaju, važni su samo, kaže Štefanija, ljubav i obostrano razumijevanje.
