Šank kafića “Zašto ne?” u zagrebačkoj Frankopanskoj ulici, s jedne strane Večernjakov novinar, s druge vlasnik Neven Brajković (54), čovjek koji je skinuo plavu ploču s imenom Trga maršala Tita oko 200 metara dalje. Poznajemo se, sretali smo se u izbornom stožeru Brune Esih, a o njegovu sam kafiću već pisao kao o mjestu odakle su ona i Zlatko Hasanbegović pobijedili zagrebački HDZ. Tu se dogovaralo, razgovaralo, slagalo liste. I sam je Brajković bio na nezavisnoj listi. Danas, on je u glavnoj ulozi. Uostalom, policija je već ujutro s njime obavila razgovor, mediji se u kafiću samo mijenjaju.
– Zašto sam skinuo ploču? Čuj, s obzirom na to da sam sklon politici i da sam i sam odgovarao politički 1984., 1988. i 1989. godine te bio posljednji politički zatvorenik SFRJ zbog verbalnog delikta, uvjeren sam da Titu ondje nije mjesto. Počinio je strašna nedjela i odlučio sam skinuti tu ploču u ime svih nedužno stradalih – kaže Brajković.
Želio ostaviti i poruku
– Najteže je mojoj supruzi Sandri. Ona je uz mene sve ove godine, što je sve ona prošla... Svaka druga bi me ostavila. Odgajala je sina sama, posjećivala me u zatvoru... – priča Brajković.
Pitam ga kad je skinuo ploču.
– Na Veliku Gospu. Oko 16 sati. Uzeo sam ljestve i alat te se uputio usred bijela dana na križanje s Hebrangovom. Nisam želio ništa raditi noću jer je to vrijeme za razbojnike, a ja to nisam. Kad sam skinuo ploču, ljudi su počeli trubiti, netko je podigao prst u znak odobravanja, okupili su se neki turisti iz Južne Koreje pa sve to snimali. Ja to i nisam želio napraviti skrivećki. Dapače, ponio sam poruku na kojoj sam točno napisao zašto sam to učinio. I potpisao se. Međutim, kad sam već bio na ljestvama, sjetio sam se da sam traku za lijepljenje ostavio kod kuće. Ali evo, porukae je tu... – rekao je pokazujući nam je.
U kafiću, međutim, ploče nema. Gdje je?
– Otišla je u Sloveniju. Preko granice je. Bilo bi mi žao da je uzmu... – kaže. Prva ploča nestala je prije nekoliko tjedana, ovo je već druga skinuta.
Mladi, ostanite u Hrvatskoj
– Da, nisam prvi, ali ne mogu znati tko je skinuo prvu.
Vraćamo se na priču o njegovu 23-godišnjem boravku u Njemačkoj.
– Pozivam mlade da ostanu u Hrvatskoj. Ja sam se vratio i nikad više ne bih tamo išao. Hvala svima u Njemačkoj, ondje imaš Mercedes, ali nemaš prijatelja, nema roštilja... Neka Nijemci i Irci sami izgrađuju svoje domovine. Mi imamo svoju. Nema ljepše.
Posljednji sam politički zatvorenik SFRJ zbog verbalnog delikta
Neven Brajković mladost je proveo u zatvorima bivše države. Uhićen je 1984. godine za vrijeme vojnog roka u JNA, ponovno zatvaran 1988. i 1989. godine, a na kraju je pomilovan.
– Bio sam u zatvorima u crnogorskom mjestu Kumboru, splitskim Bilicama gdje sam bio 31 dan u samici, zatim u vojnom zatvoru u Puli, okružnom u Puli, u Šibeniku, u slovenskoj Radovljici, Kranju, Lepoglavi... Prošao sam 500 dana zatvora i torture, a sve jer su tadašnje vlasti bile uvjerene da imam kontakte u inozemstvu – kaže Brajković te dodaje:
– Pomilovali su me 1989. godine iako to nisam tražio...
Očekujete li kaznu zbog ploče?
– Ne znam, vidjet ćemo što će biti.
Slovenija zabranila Tita, komuniste, pionire i slične stvari Odijevanje učenika u TItove pionire "nasilje nad djecom" Duh odluke slovenskog ustavnog suda prema kojoj je svako veličanje komunističkog totalitarnog režima protuustavno ne provodi se po svom smislu u cijelosti, naveo je danas za Slovensku tiskovnu agenciju STA predsjednik ustavnog suda Miroslav Mozetič, napomenuvši da u nekim slovenskim javnim školama djecu još uvijek znaju odjenuti u "Titove pionire", što je sporno jer se time odaje počast nekadašnjem režimu. Zabranjeno imenovanje ulica po Titu Najveća ulica u Ljubljani zvala se do 1991. godine Titova ulica, ali je nakon toga preimenovana. Ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković je, vjerujući da dosta Slovenaca misli da Tito zaslužuje ulicu u slovenskom glavnom gradu, jednu novu ulicu gradskom odlukom proglasio Titovom ulicom, što se onda osporavalo na ustavnom sudu koji je imenovanje ulice po bivšem jugoslavenskom predsjedniku i diktatoru zabranio. "Ime Tito ne simbolizira samo oslobođenje teritorija današnje Slovenije od fašističke okupacije u ratu, nego je i simbol poratnog totalitarnog režima koji je obilježen grubim kršenjima ljudskih prava i temeljnih sloboda", naveo je u svom pravorijeku o sporu oko Titove ljubljanske ulice ustavni sud, jednoglasnom odlukom svih sudaca.