Zoran Milanović ne priča sa Slavkom Linićem, osim što jedan drugome šalju poruke preko medija ili pismeno. Prvi je aktualni premijer, a drugi ministar financija. Tonino Picula tvrdi da već mjesecima nije pričao s Milanovićem. Prvi je najagilniji eurozastupnik SDP-a, a drugi je šef te iste stranke.
Zamislite da ste u braku, u bilo kakvoj zajednici, i da s partnericom, odnosno partnerom tjednima ne pričate, da poruke šaljete preko prijatelja ili e-mailom, mobitelom. Kako bi takav brak izgledao, kako bi funkcionirao? Ili, kako bi bilo kakva tvrtka funkcionirala kada vlasnik ili direktor ne bi pričao sa svojim zaposlenicima? Ili bi takva zajednica, takva tvrtka ubrzo propala ili bismo rekli da je riječ o nekoj šizofrenoj, sumanutoj situaciji.
Brak propadne, ljudi se raziđu, tvrtke se ugase i otvore nove, ali što napraviti kad na vlasti imate sumanutu Vladu koja ne odstupa i koja svakim danom radi sve veću štetu i državi i društvu i svima nama pojedinačno? Milanović je očito najveći problem i SDP-a i države i svih nas.
Čovjek koji nije dorastao ni vođenju kućnoga savjeta, a kamoli Vlade, posebno ne u ovako teškoj situaciji u kojoj se nalazimo. I kako pada taj famozni rejting stranke, a bliže se novi izbori, očekivano je sve veće rogoborenje zbog stanja u stranci. Ali nije Milanović jedini odgovoran za raspadajuće stanje u stranci, a onda i u državi. Ništa manje odgovorni nisu svi oni iz vrhuške te stranke koji svoje nezadovoljstvo prepričavaju po kafićima i u zatvorenim kružocima, a nisu sposobni ni hrabri išta poduzeti da bi se nešto promijenilo, osim davanja neodređenih javnih izjava.
Tko će se iz vrhuške SDP-a suprotstaviti Milanoviću? Tko će reći da je dosta? Tko će ga zaustaviti? Ili smijeniti, najuriti? Najbolji primjer Milanovićeva funkcioniranja jesu primjeri u vezi s uhidbenim nalogom EU i vukovarskim gradonačelnikom Željkom Sabom. Milanović je izgubio bitku za “lex Perković“, sudovi primjenjuju europske norme jer smo ipak u EU, ali on ne miruje nego će pritisnuti svoje u Saboru kako bi donijeli autentično tumačenje zakona, odnosno onako kako ga Milanović tumači. I još mu takvu inicijativu odobrava šef države Ivo Josipović! Ili Sabo, protiv kojega stižu nove optužbe, a Milanović se opet sprda s pravnom državom, i drži letvu Sabi, posebice kad vidi, kako kaže, tko ga optužuje.
Koliko je poznato, nije HDZ podigao optužnicu niti diže nove, nego USKOK! Hoće li Milanović reći da ne priznaje USKOK? Ista je stvar i oko slučaja sisačke županice. Tako je i u svjetonazorskim pitanjima, i u svim drugim područjima. Ako nije onako kako Milanović zamišlja, kako vidi, tada ništa ne valja, sve treba mijenjati, pa ako treba i mentalni sklop ljudi! Pitanje je, je li problem u narodu koji nikako da se složi s premijerom, i sve se manje s njime slaže, ili premijer ima osobni problem?
Naravno, nitko se neće izravno suprotstaviti Milanoviću, ni Josipović kojemu je važniji drugi mandat na Pantovčaku, ni Josip Leko koji je u Saboru poslušni partijski aparatčik ni itko drugi u vrhu SDP-a jer je svima njima na prvome mjestu njihova fotelja. Nitko zbog moralnih ili bilo kojih drugih razloga ne želi riskirati svoju poziciju, ali i budućnost. Zato su i svi oni odgovorni za fijasko države, kao i Milanović.
Ništa manje nisu odgovorni pojedini mediji koji su se pretvorili u obična partijska glasila, a pojedinci u partijske glasnogovornike. Svi su oni pred sudom javnosti odgovorni za današnju katastrofalnu situaciju. Ma odgovorni su svi koji šute i pristaju na sve oblike političke i druge korupcije.
I ne samo kad je riječ o SDP-u, nego i kad je riječ o svim drugim strankama. Šutjeti znači pristati, potvrditi, ne željeti promjene! Što bi bilo da nismo u EU? U kakvom bismo tek tada kaosu bili? EU nam je uz ovakve političare slamka spasa, mogućnost da ih netko sa strane kontrolira. I da svi mi imamo neki tračak bolje perspektive!
Ova je vlada neuništiva - baš kao i virus!