Počeo je iz inata i ponosa, a danas na temeljima u ratu razrušenog djedovog vinskog podruma u Aljmašu nedaleko od Osijeka čvrsto stoji velebno zdanje. U njemu je sjedište braniteljske zadruge Aljmaš fructus, najvećeg proizvođača marelica u Hrvatskoj, piše magazin Oluja.
- Bio sam dijete kad je bio rat. Ali uvijek sam osjećao, i osjećam, poštovanje prema našim braniteljima. Djedovo imanje u Aljmašu bilo je u ratu uništeno, nakon mirne reintegracije moji nisu obnavljali. I tako je sve propadalo - prisjeća se Osječanin Damir Škobić, upravitelj zadruge.
Znanje manje od opreme
Pitanje je bi li i on zavrnuo rukave i krenuo raditi na djedovini da nije jedne večeri, ima tome nekih dvanaest-trinaest godina, navečer “zalomio” s društvom. Nakon što je popio, trezveno je razmislio i - odlučio.
- Ujutro sam trebao ići u Njemačku po automobil. Imao sam 50 tisuća ondašnjih njemačkih maraka. Međutim, odlučio sam da ću se početi baviti voćarstvom i da ću taj novac umjesto u automobil uložiti u posao.
Tako je bilo. Nisam tada imao ni motiku, a znanje mi je bilo manje od opreme - kroz smijeh će Škobić, apsolvent na Ekonomskom fakultetu.
Godinama je Škobić radio sam, a onda se prošle godine s prijateljima koji su, poput njega, u Aljmašu imali voćnjake dogovorio da osnuju zadrugu Aljmaš fructus. Lakše je zajedno, kaže, opstati na tržištu. Nazvali su se braniteljskom zadrugom jer je od njih desetero u zadruzi osam branitelja koji su prošli slavonska ratišta.
- Naši se voćnjaci prostiru na stotinu hektara zemljišta. Nešto smo imali svoje zemlje, nešto kupovali. Naši su voćnjaci nastali hektar po hektar. Proizvedemo 600 tona marelice, po 500 tona jabuka i krušaka, 300 tona šljiva i 50 tona trešanja. Namjera nam je proširiti se pa da nas u zadruzi bude 30 i da poslujemo po modelu radničkog dioničarstva. I prinosi će tada, naravno, biti kud i kamo veći - govori Domagoj Škobić.
Da rade za braniteljsku zadrugu ponudit će Mađarima i Srbima iz Erduta s čijom općinom pregovaraju oko zemljišta za hladnjaču:
- Zašto ne bismo primili Srbe u zadrugu? Treba odmaknuti mržnju između naša dva naroda. Mi ne gledamo tko si nego kakav si. Poslujemo i sa Srbijom, prodajemo im usluge konzaltinga - kaže upravitelj braniteljske zadruge.
Dok nabraja tvrtke u Hrvatskoj s kojima Aljmaš fructus surađuje, ne može Domagoj Škobić ne spomenuti i ne pohvaliti Podravku:
- Nikada problema s plaćanjem s njima nije bilo. K tome, iznimno su osjetljivi prema braniteljima i na tome im svaka čast. Podravka je za nas tvrtka od iznimne važnosti - zadovoljno priča Škobić pa kaže da su ove godine Podravki isporučili 20 tona šljiva i 20 tona jabuka za preradu.
Suradnja s Podravkom
Na godinu će, vjeruje, Podravki isporučiti i puno više voća. Želja je zadrugarima, kaže, da s tvrtkom iz Koprivnice nastave s uspješnom poslovnom suradnjom.
Unosnim prinosima na voćnjacima zadrugari, priča Škobić, dobrim dijelom zahvaljuju Krunoslavu Dugaliću i Kristini Zdunić iz Poljoprivrednog instituta u Osijeku koji s njima idu “kroz blato do koljena”.
- Slušamo njihove savjete pa po hektaru imamo prinos od 80 tona jabuke - priča Domagoj Škobić koji za sebe kaže da ne živi isključivo od poljoprivrede, već živi poljoprivredu.
Zadruzi koja se bavi proizvodnjom te prodajom voća itekako su dobro došla sredstva što su ih dobili od Ministarstva branitelja. Onoliko koliko su dobili toliko su još i sami izdvojili pa novac utrošili na izradu internetske stranice www.aljmasfructus.com, kupili su vagu, viličar, malu hladnjaču, boks palete...
- Osim što proizvodimi i prodajemo voće, nudimo i usluge čišćenja snijega - govori Domagoj Škobić dok osječkom Zelenom tržnicom idemo prema skladištu čiji je vlasnik Šimo Ergotić, a iz kojeg dopire miris jabuka i krušaka koje su u Aljmašu ubrali zadrugari.
