“Jedina društvena odgovornost poslovanja je ostvarivanje profita” poznata je izjava Miltona Friedmana, objavljena u New York Timesu 1970-ih godina.
Od tog vremena poimanje društvene odgovornosti značajno se promijenilo, neosporno je to da poduzeća trebaju biti profitabilna, ali i odgovorna prema svima onima na koje njihovo poslovanje ima utjecaja. Pobliže to znači da poduzeća trebaju postupati odgovorno u svim svojim aktivnostima, ponašanjima i odlukama poput npr. etičnosti u zapošljavanju, participiranju u izgradnji lokalne zajednice, doprinosu u zaštiti okoliša, doprinosu gospodarstvu u cjelini, ali i vodeći računa o posljedicama svojih proizvoda, usluga, procesa i odluka na svoje djelatnike, kupce, dioničare i druge zainteresirane.
Krajem 20. stoljeća društvena odgovornost postaje bitnim elementom vrednovanja poduzeća na tržištima kapitala. Poznati indeksi poput Dow Jones Sustainability Indeks Sustainability Indexes - Home i FTSE4Good Indeks FTSE4Good Index Series - FTSE rangiraju svjetska poduzeća po pitanju društvene odgovornosti.
Takvi globalni trendovi o društveno odgovornom ponašanju utjecali su i na njegovo poimanje u Hrvatskoj. Na službenim internetskim stranicama i u priopćenjima za javnost (ili medije) hrvatskih poduzeća, društveno odgovorno ponašanje predstavlja nezaobilazan sadržaj. Po tom moglo bi se zaključiti kako su u Hrvatskoj sva poduzeća postala ekstremno društveno odgovorna, odnosno to je dojam koji se pokušava ostaviti. Sve te objave obiluju informacijama o društveno odgovornom ponašanju u smislu dodijeljenih sredstava za donacije i sponzorstava (čak i natječajima) koja su namijenjena očuvanju okoliša, pomoći socijalno ili zdravstveno ugroženim pojedincima, sportu i kulturi. S druge strane teško je pronaći ikakvu objavu u kojoj poduzeća ističu kako su bila društveno odgovorna prema svojim zaposlenicima, osiguravajući im najvišu razinu zaštite na radu pri obavljanju njihovog posla (npr. ergonomske stolice i sl.), kako su bili odgovorni prema svojim kupcima, pružajući im najvišu razinu kvalitete i sigurnosti proizvoda i usluga, odnosno kako su u svom radu primijenili najvišu moguću razinu zaštite okoliša pri obavljanju svoje djelatnosti i dr.
Društveno odgovorno ponašanje može se promatrati kroz različite prizme, posebno od strane onih na koje aktivnosti poduzeća utječu. Dominantno je poimanje kako su društveno odgovorna poduzeća ona koja doprinose cjelokupnoj društvenoj zajednici kroz donacije i sponzorstva, a koje najčešće nisu povezana s djelatnošću samog poduzeća. Drugi ekstrem, mnogo prihvatljiviji u suvremenom okruženju poduzeća jest taj koji promatra društveno odgovorno poslovanje poduzeća i kroz opseg njegovih poslovnih aktivnosti prema svima na koje te aktivnosti utječu, djelujući proaktivno i preventivno, ne čineći ono što bi moglo ugroziti interese bilo koga, uz aktivno sudjelovanje u oplemenjivanju onoga što je prethodno ugroženo.
U Hrvatskoj, uostalom kao i drugdje u svijetu, postoji dostatan broj loših primjera 'društveno odgovornog ponašanja', poput poduzeća koja će donirati novac u humanitarnim akcijama, a u isto vrijeme će proizvoditi i prodavati kontaminirane proizvode koji štete tim istim ljudima kojima su donirali novce. Takva praksa nije samo svojstvena hrvatskim poduzećima, oni su je samo preuzeli od svjetskih multinacionacionalnih korporacija koje sele svoje proizvodnje na Istok, iskorištavajući jeftinu radnu snagu i manjak i/ili niske razine regulacije i standarda, dok u svojim zemljama istovremeno ostavljaju brojne nezaposlene.
I na kraju je bitno zaključiti kako ne postoji zakon kojim će se u potpunosti eliminirati društveno neodgovorno ponašanje, njega mogu regulirati samo zainteresirane strane, aktivisti, kupci i dioničari osobno, koji će kroz svoje aktivnosti obavještavanja javnosti, bojkotiranja kupovine ili investicija u društveno neodgovorna poduzeća, dati svoj glas protiv društvene neodgovornosti u Hrvatskoj, ali i na globalnoj razini.
