Brođanka Ankica Orešković 20 godina u stanu uzgaja raznovrsno sobno bilje, od fikusa, hibiskusa i hoje do jaglaca, ciklame i zelenog ljiljana. Kako sama kaže, cvijeće je zavoljela od malih nogu, u Svilaju, gdje je uvijek bila okružena cvijećem.
– Obožavam cvijeće i prirodu. Često razmišljam kako bi bilo dobro da svaki čovjek posadi neko drvo, život bi nam bio drukčiji da je više cvijeća i zelenila. Mislim da nema osobe koja ne voli cvijeće, samo neki možda toga nisu svjesni – kaže Ankica, koja zbog nedostatka prostora dio bilja drži i u zajedničkom hodniku zgrade.
Svaki svoj cvijet uzgojila je sama. Neki od njih stari su i po desetak godina, a najdugovječnije je drvo života. To joj je najdraži cvijet, a svaki put kad ga pogleda bude se pomiješani osjećaji. Poklonio joj ga je 1991. muž, rekavši kako će njezino drvo života živjeti jednako dugo kao i on. Nažalost, to se nije ostvarilo jer je nedugo nakon toga poginuo u Domovinskom ratu.
