Bez obzira na rašireno stajalište da je homoseksualca nemoguće pretvoriti u heteroseksualca, neki psiholozi u Velikoj Britaniji i dalje nude terapije za "izvođenje na pravi put". U istraživanju objavljenom u časopisu BMC Psychiatry jedan od šest psihologa izjavio je da provodi terapije za reduciranje homoseksualnih sklonosti bez obzira što ne postoje nikakvi dokazi da one imaju učinka.
Ideja o liječenju homoseksualnosti seže u daleku prošlost, a bez obzira što je relativno mali, broj psihologa koji misle da je ta sklonost "izlječiva" zabrinjava brojne stručnjake.
'Samo Bog zna što im rade'
- Samo Bog zna što oni rade i kako te terapije izgledaju, mi ih o tome nismo pitali jer nemamo dokaze da takve stvari mogu nekome pomoći. Nismo očekivali da toliki broj psihologa vjeruje u liječenje homoseksualnosti i mogu reći da smo zabrinuti. To mora prestati - rekao je profesor Michael King s londonskoga medicinskog sveučilišta.
Čak 222 od 1400 anketiranih psihologa izjavilo je da je barem jednom liječilo svoga pacijenta od homoseksualnosti. Slučajevi toga besmislenog liječenja javljaju se i danas, a stručnjaci smatraju da ih ima više od očekivanoga.
Klijenti koji dolaze na "liječenje homoseksualnosti" najčešće to čine zbog diskriminacije u obitelji i društvu, a neki od psihologa koji pristanu obavljati takvu terapiju tvrde da im ipak nije ugodno jer su svjesni da je riječ o uzaludnom poslu.
Prosvjedi protiv homoseksualnih brakova u San Franciscu, Foto: Reuters
'Liječili' ih elektroškovima
"Liječenje homoseksualnosti" bilo je aktualno sredinom 20. stoljeća kada se smatralo da je sklonost prema istom spolu posljedica pogrešnog odgoja u djetinjstvu. Tijekom 50-ih i 60-ih godina psiholozi su provodili terapije koje su se sastojale od pokazivanja fotografija golih muškaraca i žena muškim pacijentima.
Njima se dopuštalo da sami biraju koju će fotografiju gledati, a ako bi se predugo zadržali na fotografiji muškarca i odbili prebaciti na fotografiju žene, dobili bi elektrošok. Nekim su se pacijentima davali i lijekovi koji izazivaju povraćanje.
U sklopu druge terapije homoseksualnim muškarcima se savjetovala masturbacija uz zamišljanje muškaraca, a uoči ejakulacije savjetovano im je da počnu zamišljati žene. Neki su pacijenti prisiljavani na zamišljanje vlastita uhićenja ili otkrića njihove homoseksualnosti od strane obitelji.
Do 'liječenja' na internetu
U današnje vrijeme mnogi mladi ljudi koji se srame svoje homoseksualnosti traže pomoć na internetu. Tada se obrate psiholozima od kojih neki nisu u stanju svome potencijalnom klijentu objasniti da njegove sklonosti nisu izlječive i da bi sebe trebao prihvatiti onakvim kakav je.
Lezbijski par i njihovo dijete, Foto: AFP
Časopis “Independent” donosi priču muškarca koji je odrastao u 60-ima, u vremenu kada su homoseksualci bili pod velikim pritiskom okoline, a mnogi od njih su zbog toga završili u heteroseksualnim vezama i braku koji nisu željeli.
- Kad sam bio student, imao sam nekoliko uspješnih veza sa ženama, ali i dugogodišnjeg dečka, školskog kolegu. Kada smo prekinuli, pao sam u depresiju i zbog toga sam se obratio psihologu. On je zaključio da me treba izliječiti od homoseksualnosti i koristio je uobičajenu metodu vezivanja i elektrošokova. Kada bih se s fotografije muškarca prebacio na fotografiju žene, ne bih dobio elektrošok - kaže muškarac čiji identitet nije poznat.
'Imam suprugu, ali seksa nema'
On u šali tvrdi da su, prema današnjim standardima, te fotografije bile seksualno stimulativne jednako kao i Reader's Digest. Svaka je terapija trajala od 30 do 40 minuta, a on je prošao njih 30.
Oženio sam se, ali seks u našem braku nikad nije funkcionirao kako treba. Moja žena zna za moje homoseksualne sklonosti i nastoji to riješiti u svojoj glavi i prihvatiti me takvim kakav jesam.
Sličnih slučajeva ima i u našoj zemlji, a zbog nevjerojatne konzervativnosti društva velik bi broj Hrvata i dalje radije za susjeda imao masovnog ubojicu nego homoseksualni par.
'Moram se oženiti da me ne skuže'
Iako nisu poznati slučajevi “liječenja od homoseksualnosti” u Hrvatskoj, i dalje velik broj muškaraca s homoseksualnim sklonostima zbog pritiska okoline odlučuje se na brak i djecu iako često uz suprugu imaju i ljubavnika za kojeg ona ne zna.
Homofobija na ulicama Zagreba, Foto: Matija Habljak
Fizički napadi na homoseksualne osobe događaju se s vremena na vrijeme i gotovo nikoga više ne začuđuju. Protiv homoseksualaca često se grmi i s crkvenih oltara, a jedna smo od država u kojoj je donošenje Zakona o suzbijanju diskriminacije diglo na noge cijelu konzervativnu javnost zajedno s vjerskim udrugama koje su na kraju iz tog zakona izuzete.
Zbog takvih prilika pravo je čudo što se “liječenje homoseksualnosti” i "izvođenje na pravi put" ne oglašava na televiziji ili na velikim plakatima.
