Otišao tako Nikola Budak iz Lovinca prije puno, puno godina u Ameriku, trbuhom za kruhom. I kad se vratio u svoje selo, ispričao je priču o silnim dolarima koje je donio. Doduše, nitko ih nije vidio i govorkalo se da ih je negdje zakopao. Iako nije bilo dolara, ostade od onda Budakovima obiteljski nadimak Dolar, koji poput putokaza vodi na pravu adresu. A na njoj je danas obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Dolarovi doci 69-godišnjeg Luke Budaka.
Ne dijelimo poslove
– Kopali smo mi, tražili dolare, al' ništa. Nema ih – veselo će Ličani okupljeni oko velikog stola na terasi na kojoj je i krušna peć iz koje se širio miris peke čije se pripreme prihvatio Lukin jedinac Robert. Uz ličku šljivovicu, domaće sokove, pekmez, rajčicu, papriku i stručak lavande iz dvorišta, na stolu su bile i raznovrsne štrudle, kiflice, peciva te košara vješto napravljena od dizanog tijesta, puna svježe ispečenih kolača. Slade se Budakovi tako već godinama, otkako je u ovaj lički dom došla Sanela iz okolice Đakova, još jedna Slavonka koja se u potrazi za boljim životom doselila u Liku. – Spojili smo Liku i Slavoniju – govori njezin svekar Luka.
– Išla sam na sezonu u Senj i kad je završila, zaposlila sam se u kafiću u Lovincu, upoznala Roberta i ostala – objašnjava Sanela dok se oko nje vrzmaju kćeri Ika i Josipa, koju zovu Pepa. Jedno je vrijeme Sanela radila u skladištu u Perušiću, no kada je gospodarstvo njezina svekra 2018. prošlo na mjeri za nepoljoprivrednu djelatnost, uredili su dva apartmana i nadstrešnicu, gdje su peka i veliki stol, dala je otkaz i zaposlila se na OPG-u. Tako su Budakovi s turizmom povezali hranu koju proizvode, a uz lički krumpir, povrće i voće te Saneline kolače, kiflice i kruh, imaju oni u sustavu krava – tele i autohtonu pasminu goveda, ličke buše koje su se u obližnjim Ričicama raširile po prostranom pašnjaku blizu kuće Lukine prijateljice Vesne.
Buše su ograđene električnim pastirom, a kad ih je, lupkajući kantom s hranom, Luka zazvao da dođu, odmah su došle k gazdi. Budakovi u ekološkom uzgoju imaju devet krava i bika te pomladak, na pašnjaku su i štale u koje se ova, na niske temperature otporna goveda mogu skloniti za lošeg vremena. – Mi smo uzgajivači, a ne proizvođači. Ne dijelimo poslove, uskače svatko svakome, kad što treba – govori Luka okružen blagom za čiju su ishranu pripremili bale sa sijenom, po sezoni ih spreme između tri i četiri tisuće.
– Posla ima, al' mi svi volimo raditi pa nema problema – dodaje Vesna. Luka Budak kaže kako baš i nije bio za uzgoj buša, no na koncu je i sam prihvatio ideju svog sina Roberta, inače inženjera prometa, da ih kupe i pokušaju. I nije zažalio, a otkako na gospodarstvu osnovanom prije jedanaest godina od lani imaju i seoski turizam kao dodatnu djelatnost, temelji za razvoj jedne uspješne priče čvršći su nego ikad. Naime, Lovinac je na dobrom položaju, u neposrednoj blizini autoceste, ali i stare ceste prema Zadru, preko Gračaca. Ljeti je kao odredište spasonosan jer nema nesnosnih vrućina, a blizina izletišta i sanjkališta Cvituša prometnula ga je u traženu zimsku destinaciju.
– Nastojimo hranu koju imamo povezati s gostima pa su apartmani "For you" i napravljeni u sklopu ove cijele naše priče – kaže Robert.
Još jedan apartman
Turiste koji ovamo dolaze s raznih strana ugošćuje Sanela.
– Goste dočekujem sa svježim kiflicama, htjela bih da se osjećaju ugodno – dodaje njegova žena. Ta gesta dobrodošlice jednaka je i za one koji kod njih ostaju samo jednu i noć i za one koji su tu više dana. Sanela i inače voli peći kolače, što je naučila još u Slavoniji, što od mame, što sama. Kako bi razgranala posao i još više imala prilike raditi ono što voli, maštala je ona o mini pekarnici na gospodarstvu. No s obzirom na to da se gosti rado zadržavaju u ovom domaćinstvu, izglednije je da će Budakovi urediti još jedan apartman.
– Posla je puno, slobodnog vremena baš se i nema, al' pravo je bogatstvo kad se svi okupimo i sjednemo za stol – kažu Dolari iz Lovinca.
Da, poznato prezime.