Ne da nisam ništa znao o proizvodnji vina, nego sam se bavio sportom pa nisam ni pio. Ali sve se može kad se hoće – na ljetnoj terasi svoje kušaonice započinje Vedran Vinketa, vlasnik male boutique vinarije u srcu Ravnih kotara, Nadinu.
Doktor u vinogradu
U ovom najekološkijem selu u Hrvatskoj vinogradarstvo ima dugu tradiciju, baš kao i u obitelji Vinketa u čijoj je kući uvijek bilo dobroga vina. No odlaskom Vedranova oca Živka u mirovinu tradicija je umalo bila prekinuta.
– Morao sam preuzeti gospodarstvo ili bi tata sve ugasio. Nije mi bila potreba, al’ šteta je bila tolikog nasada. U Domovinskom ratu sve nam je bilo uništeno, obnovili smo prije petnaestak godina i sad da propadne – kaže 46-godišnji Vedran.
On inače živi u Zadru, bavi se nekretninama i otac ga je doživljavao kao gradsko dijete koje o uzgoju loze i maslina nema pojma, što je zapravo i bilo točno.
– Zvao me “gradski đir”, govorio da ništa ne znam o vinu i zemlji i da se bavim svojim kompjutorima i fotografijama. Htio je da odustanem, da se ostavim svega. Ali ja sam odlučio probati i rekao mu: “Što se može gore dogoditi nego da probam pa da sve rasformira nagodinu, ako ne bude išlo?” Bilo je to mjesec prije berbe, a on je toliko bio protiv i ništa mi nije htio pomoći. Samo da me odbije, čak nije htio ni u berbu – prepričava Vedran kako je sve izgledalo prije samo četiri godine, kada je počeo.
Nije imao sreće ni s pomoći okoline, samo je jedan susjed bio voljan učiti ga. No Vedran je našao rješenje – otišao je u gradsku knjižnicu, pokupio svu moguću literaturu o vinogradarstvu i vinarstvu, iskopirao, zatvorio se, čitao, podcrtavao, učio o njezi vina, odležavanju...
– Shvatio sam da trebaš biti doktor u vinogradu – prisjeća se. S obzirom na to da je gospodarstvo preuzeo uoči berbe, vrlo brzo je došlo i njegovo prvo vino. Od pet etiketa koje je ovaj priučeni vinar napravio, tri su odmah bila vrhunska.
– Sportskim rječnikom, bilo mi je to kao da sam osvojio Ligu prvaka – kaže. Tati je sigurno zaigrao brk od ponosa kad je vidio rješenje, no morao je prokomentirati da su luđi oni koji su mu dali oznaku nego Vedran.
Sljedeće godine Vinketa je izbacio osam etiketa. Živko je u toj i idućim berbama sudjelovao.
– Sve radimo obiteljski, a najveći dio tereta podnosi otac, on je još uvijek najbolji radnik. I najvrjedniji. Tu je mama Rada, kao i moja obitelj, supruga Anita i sinovi Noa, kojemu je dvanaest godina, i petogodišnji Rio – kaže Vedran prekidajući razgovor kako bi se posvetio turistima koji su skrenuli u vinariju.
Posjetitelji vole zaviriti u unutrašnjost Ravnih kotara i doći k Vinketama na kućni prag kako bi vidjeli vinariju i iz prve ruke doznali sve o proizvodnji vina. Vedran i njegova obitelj vinograde obrađuju na ekološki prihvatljiv način, ručno beru i grožđe i masline, sortu po sortu, kad kojoj dođe vrijeme. Uzgajaju autohtoni debit, plavinu i grenache crni od kojeg prave i ružičasto vino. Primjenom tradicionalnih metoda proizvodnje vina na način kako su to radili njihovi preci u kombinaciji s modernim tehnologijama proizvode jedanaest etiketa vina – četiri bijele, šest crnih te rosé. Pola je etiketa napravljeno od njihova grožđa, za ostale poput maraštine, pošipa, vugave, merlota... kupuju od susjeda koji na isti način kao i oni njeguju vinograde. Od 11.500 loza, najviše ih imaju na plodnom Nadinskom blatu.
Vedran se nije zaustavio samo na proizvodnji vina, već je na gospodarstvu odlučio napraviti i kušaonicu. Otac je opet bio protiv, pa je pomoć potražio na YouTubeu, online naručivao materijal... Naposljetku je tata zasukao rukave i podignuta je kušaonica, s unutarnjim i vanjskim dijelom uz koji se trenutačno pravi i restoran.
Limitirana serija
U ovo kratko vrijeme otkako se “gradski đir” i “YouTube majstor” otisnuo u poljoprivredne vode, posjetitelji su u vinariju došli doslovno sa svih strana svijeta. Oduševljeni su širokom lepezom ponude, degustacijom i prezentacijom u kojoj sudjeluje i supruga Anita, rođena i odrasla u Nürnbergu. Oko posjetitelja pomaže i Noa pa je, dok smo mi išli u obilazak vinograda, maslinika i voćnjaka, preuzeo i oduševio strane goste. Vina Vinketa u samo četiri godine dobila su brojna priznanja na vinskim manifestacijama. Vedran je u međuvremenu pohađao brojne tečajeve i učio o vinogradarstvu i vinarstvu. Njegova je vizija da ima limitiranu seriju svih svojih etiketa, do 700 butelja po jednoj te da numerira sve boce. U selu ga sad zovu enolog i pitaju za savjete. Možda ne pokazuje, al’ tata Živko sigurno je do neba ponosan na sina. Uostalom, ima zašto i biti.
ne samo da posjetitelji stizu iz cijelog svijeta vec i iz obljiznjih suncevih sistema.