Milorad Pupovac preduhitrio je sve svojim “zabrinjava šutnja”. Mediji pažljivo bilježe tko je, kada i kako osudio svaki ispad. U nedjelju je Vlada “najoštrije osudila” tinejdžera u Vukovaru i političke redikule u Zagrebu.
Super, sada znamo da su njihovi ciljevi “u suprotnosti s ciljevima Vlade RH”. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kako ističu neki mediji, ovaj se put nije očitovala. Tjedan prije, uz nasilje nad homoseksualcima, jedina je osudila i ono nad azilantom i navijačima Partizana.
Je li pogriješila što svojom reakcijom ovaj put nije dala na značaju marginalcima koji bi, da nije medija, privlačili pozornost tek slučajnih namjernika? Ili baš svaki put treba propagirati svaki proustaški eksces. Hina jučer javlja da je i američko veleposlanstvo odbacilo neonacistička stajališta “nekoliko desetaka demonstranata” u Zagrebu.
Morbidni grafit “Serbian family tree” u Vukovaru ne spominju. HDZ-ov gradonačelnik Ivan Penava nazvao ga je bolesnim, a od svih reakcija najdojmljivija i najsmislenija bila je ona Mladeži HDZ-a koja se zauzela za srpsku manjinu u Vukovaru. Osudili su i srpsku zastavu s Vukovarom na ćirilici u Bačkoj Palanci, o čemu politički predstavnici Srba u Vukovaru šute iako bi i njihova reakcija bila značajan iskorak za pomirenje u Vukovaru.
Najbesmisleniji bio je Vlaho Orepić, koji je u maniri Ranka Ostojića na svom Facebook profilu kao prvi policajac u državi drčno stao nasuprot, ispostavilo se 19-godišnjaka, te nas pozvao u boj: “Krajnje je vrijeme da se svi skupa suprotstavimo ovom ljudskom jadu”, zaključivši: “Ovo nije Hrvatska”.
Kako zna da to nije rezultat hrvatskog odgoja. O postrojavanju u Zagrebu i povicima “za dom spremni” Orepić je šutio. Kao što je, znakovito, muški dio Vlade šutio i kad je mladi muškarac ubio trudnu 18-godišnjakinju.
Orepić je jedino argumentima najžućih medija osudio njemu očito mrsko, inače izrazito feminizirano, pravosuđe. Ni prvi, a ni zadnji put da nitko u političkom vrhu ne smatra da bi bilo korisno kad bi, zašto ne svi ministri i premijer, rekli kako baš ništa ne može opravdati kad muškarac digne ruku na ženu.
Što znači ta šutnja u izrazito muškom svijetu politike? Kako to da za neke skupine slabih i nemoćnih uvijek očekujemo reakciju, pa još i seciramo je li izrečena na pravi način, a kod nekih nam ne smeta i kad posve izostane, a kamo li da se pitamo što znači šutnja!? Političari očito savršeno znaju kad treba osuditi neku pojavu, a kad šutjeti. Pa, recimo, ignoriraju redakcijski apel tjednika srpske manjine jer se novinare Novosti ne baš s neutjecajnih pozicija proziva nacionalnim izdajnicima.
Zašto Vlada sada ne iskorači sa sudbonosnim “osuđujemo” ili barem da ministar policije za petnaestak tisuća potpisnika peticije protiv Novosti kaže “ovo nije Hrvatska”. Lako je najoštrije osuditi tinejdžera i redikule, ali budite junaci pa stanite iza “Šupačke Hrvatske”! Kakva smo mi to većina ako ne možemo podnijeti četiri citata koja su izdvojena kao razlog peticije protiv Novosti.
S tim da se spornu rečenicu o tomu da Hrvatska nema suverenosti može pročitati i u tekstovima autora čije je hrvatsko domoljublje neupitno. Zar je nužno suverenističke frustracije iskaliti baš na manjini!?
To da nema “identitetski sluđenijeg i sje.....eg naroda” Boris Dežulović prilično opsežno argumentira. Njegova je i rečenica “Šupačka Hrvatska je nacionalna država Šupaka i njihov servis”. Stvarno, svodi se na mazohizam još i financirati nekoga tko vas tako vrijeđa.
Međutim, i ta se rečenica odnosi na politiku bivše Vlade te je istrgnuta iz socijalno angažiranog teksta koji daleko vjerodostojnije predstavlja rečenica: “Šupačka Hrvatska ne postoji da bi pomagala onima kojima je potrebna pomoć, već da bi oni kojima je potrebna pomoć plaćali za to državnim Šupcima” ili “Šupačka Hrvatska ne daje novce za invalidnine djeci s Downovim sindromom, već kupuje crne njemačke limuzine s grijanim sjedalima da Šupcima bude toplo”.
Je li itko od 15.000 potpisnika peticije prethodno pročitao “Šupačku Hrvatsku”!? I četvrti citat izvučen je iz radikalne kritike Crkve, ali zar je moguće da u izrazito katoličkoj zemlji nismo u stanju podnijeti tekst u kojem se autor zauzima za sekularnu državu te da to odmah treba proglasiti protuhrvatskim.
I “Lijepa naša haubico” za neke je predstavljalo izrugivanje s nacionalnom himnom, ali je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu upravo ovih dana korištenjem standarda Europskog suda za ljudska prava odbacilo dvije kaznene prijave protiv te prije svega antimilitarističke satire. Zašto barem SDP novinarima Novosti ne kaže “niste sami”?
>> U Vukovaru zalijepili plakate stabla s obješenim ljudima i slikom Ante Pavelića
>> Skandaloznim grafitima oštetili spomenik Domovinskom ratu 'Osijek – nepokoreni grad'
Tekst je prepun šupkovine.