Posao im uopće nije loš. Gricnu komadić čokolade s lješnjacima pa malo kruha ili vode kako bi im se nepce pripremilo za novu porciju slatkiša. U tri različita testa, svaki od 30 senzorskih analitičara u narednim će minutama tako ukupno “smazati” oko kilogram čokolade, svaki po sedam kockica numeriranih kodnim brojevima.
I svaku od njih ocijeniti po okusu, duljini topljenja u ustima, kremoznosti, finoći, svježini, mirisu, vanjskom izgledu, boji i količini lješnjaka..., kako bi se u konačnici dokazalo je li bugarska Milka čokolada kupljena u Zagrebu kvalitetnija od identično upakirane njemačke, kupljene u Münchenu.
Izabralo 800 građana
Niz istraživanja, koja su u EU započeli Česi, a nastavili Slovaci, Mađari, Slovenci, pokazalo je već kako neke multinacionalke imaju različite recepture svojih proizvoda za zapadno i istočnoeuropsko tržište, a pravdaju ih preferencijama potrošača.
Eurozastupnica Biljana Borzan uvjerena je kako je identična situacija i na domaćem tržištu pa se identična ili lošija kvaliteta 27 međunarodnih brendova - Nutelle, Coca-Cole, Red Bulla, Montea, Pringlesa... - prema izboru 800 hrvatskih građana, kupljenih u Zagrebu i Münchenu, ovih dana našla na ispitu u 10-ak najmodernijih domaćih laboratorija prema preporuci Hrvatske agencije za hranu.
Kaže se kako šećer dolazi na kraju pa je Mondelezova Milka od 100 grama jučer bila zadnji, odnosno 22. senzorski testiran prehrambeni proizvod u Zavodu za kontrolu kvalitete sirovina i prehrambenih proizvoda na zagrebačkom PBF-u. No kao i pet neprehrambenih proizvoda za čišćenje, pranje i osobnu higijenu, proći će i kemijske analize u drugim laboratorijima, dok se konačni rezulati istraživanja očekuju u rujnu.
– Ne znamo koja je Milka s kojeg tržišta, a koja je bolja pokazat će se nakon statistične obrade dobivenih podataka. Zasad samo mogu reći kako su sve kockice bile slatke - smije se jedna od školovanih senzorskih analitičara.
Draženka Komes, pročelnica Laboratorija za tehnologiju konditorskih proizvoda PBF-a i jedna od stručnih kušačica, kaže kako je ocjenjivanje prehrambenih proizvoda prilično zahtijevno. Svi kušači su prošli edukaciju i imaju nešto izraženija i istančanija osjetila okusa od “laika”.
No lakše je s nekim drugim proizvodima kod kojih se razlika vidi i na prvi pogled nego s čokoladama kod kojih je najdominantniji osjećaj slatkoće.
Je li dovoljno lješnjaka?
Ne samo da se kruhom i vodom u ustima neutraliziraju okusi. Poželjno je da kušači na degustraciju dođu odmorni i “natašte”, da nikako ne jedu nešto slatko prije ispitivanja te da ne puše. Svaka kockica čokolade već na prvi pogled nema dovoljnu količinu lješnjaka, no uvjeravaju nas kako u istraživanju prema ISO standarima to neće puno utjecati na finalni rezultat. Prof. dr. sc. Nada Vahčić iz Zavoda za kontrolu sirovina i prehrambenih proizvoda PBF-a, objašnjava kako se dan ranije senzorski ocjenjivala i Jakobs Croanat Gold kava od 200 grama. Svi proizvodi prolaze tri različita testa kako bi se ispitalo ima li među njima razlike i dobili precizni rezultati.
Biljana Borzan kaže kako 82,6% građana Hrvatske smatra da su proizvodi namijenjeni istočnom europskom tržištu lošije kvalitete od onih za zapadne članicame EU, a 70% njih i da smo u očima velikih korporacija građani drugog reda.
– Moje je istraživanje jedino u EU koje uključuje i deterdžente i higijenske proizvode. Nakon tih rezultata nitko neće moći tvrditi da je riječ o ukusu lokalnih potrošača, jer ako to i stoji za hranu, sigurno nitko ne može dokazati da hrvatski potrošači vole deterdžente koji slabije peru! – kaže Borzan te dodaje kako je ovih dana Agencija za hranu Mađarske objavila rezultate testiranja 24 proizvoda koje prodaju međunarodni trgovački lanci u Mađarskoj i u Austriji.
Pokazalo se, primjerice, da je mađarska verzija napolitanki Manner manje hrskava te da se Nutella iz mađarskih trgovina teže maže od one iz austrijskih. U češkom istraživanju čak je bio i slučaj da se umjesto svinjetine, u mesnom naresku nalazila piletina.
Svaki proizvođač ima pravo imati tvornicu u drugoj državi i tamo proizvoditi svoje proizvode koji mogu kvalitetom nešto odstupati od onih iz matične države.I ima pravo te proizvode izvoziti tamo gdje su traženi.Ukoliko vam nije milka dobra,ostane vam kolinda koja vam može dati srpske čokoladice