Proteklih nekoliko tjedana bili su burni za Branimira Bunjca, bivšeg člana stranke Živi Zid. Podsjetimo se, stranku je napustio u petak nakon unutarstranačkih svađa oko stolice u Europskom parlamentu.
Sva medijska pozornost i događanja potakla su ga da svoja razmišljanja podijeli s javnošću na vlastitom Facebook profilu.
"Jedna od najgorih zadaća koje imam kao političar je pratiti što pišu mediji.
To vam jednostavno mora otrovati mozak, otprilike kao što vam pola litre rakije dnevno neminovno mora oštetiti jetru.
Ne mislim da je neki izdvojeni medij osobito grozan, već da svi oni manje ili više iznose nekvalitetne informacije, poluistine i konstrukcije, nerijetko otvoreno lažu i manipuliraju, često namjerno potiču najniže strasti kako bi na tome zarađivali.
Mediji su u pravilu produžena ruka vlasti.
Još prije pet godina izbacio sam televizor iz kuće, a uvjerio sam se i da internet nije puno bolji od televizora.
Prave informacije i dalje se mogu pronaći isključivo u knjigama i znanstvenim člancima, kao i vlastitim opažanjem.
Naravno, cilj je vlasti da upravo te izvore informacija unište, što se ponajviše vidi po odnosu prema obrazovanju i znanosti.
Kada bi se uspjelo urediti područje medija, to bi bio veliki napredak za društvo", stoji u jednoj od objava Branimira Bunjca.
Osim kritika upućena medijijima, podijelio je i svoje misli o svojim pitanjima vjere.
"Često ste me pitali kako to sve izdržim?
Doista, svako jutro kada sam kretao prema saboru imao sam osjećaj da idem u ludnicu. Tamo je tolika negativna energija da se to može osjetiti u zraku, normalan čovjek tamo može isključivo teško patiti. Znate da ste na mjestu gdje se rješava sudbina Hrvatske, ali vam je istovremeno jasno da većina zastupnika radi u svom vlastitom interesu, a ne u interesu onih koji su ih izabrali.
Ono što me psihički držalo na površini je moja nepokolebljiva vjera u Boga.
Ako me pitate jesam li klerikalac odmah mogu reći nisam. Svjestan sam da upravo među svećenstvom ima ogroman broj nečasnih ljudi, od materijalista do pedofila i masona.
Moja vjera počiva u svakodnevnom čitanju svetih spisa (makar 10 minuta) i molitvi. Čim više tražim društvo dobrih i produhovljenih ljudi. Svaki čovjek koji traga za Bogom mi je drag, bez obzira kojoj formalnoj religiji pripada.
Najvažnije od svega mi je živjeti vjeru. Naime, riječi koje izgovaramo su potpuno nebitne ako ih ne slijede odgovarajuća djela.
U Saboru sam isključivo želio biti oruđe u Božjim rukama koje radi za dobrobit svih živih bića na planeti Zemlji. Zato se nisam bojao ničega ni nikoga. Nekima se takav sviđam, drugima ne, ali to sam bio ja i nitko drugi", objavio je.
Uvijek, kad je covjek u nevolji, sjeti se Boga, kad bi ljudi slusali i zivjeli on deser Bozijih zapovjedi, bio bi Raj na zemlji.