George Bush se nimalo ne da smesti i u ovom se trenutku čini kao da Bakerove komisije i njenih savjeta o Iraku nije niti bilo. Unatoč najavama o izlaznoj strategiji, američki predsjednik šalje nove snage u Irak, i to ni manje ni više nego 40.000 novih vojnika.
Ekspertnim timovima unatoč te savjetima iskusnih političara i komisija, Bush slijedi svoj zacrtani put i pretvara rat na Bliskom istoku u prvorazredno ideološko pitanje. Nimalo ga ne zabrinjava što vojni zapovjednici poput generala Schomakera, koji je zavapio da će se njegove postrojbe slomiti pod teretom borbi, stalno upozoravaju da se ovako dalje ne može. Već je 2005. bila iznimno teška, a 2006. se zbog rata u Iraku pokazala kao dosad najteža, mnogi kažu, “crna godina” za američkog predsjednika.
Ove je godine arhitekt rata u Iraku ministar obrane Donald Rumsfeld morao otići, a Bush je izgubio i Johna Boltona, veleposlanika u UN-u, i niz drugih suradnika, tako da mu je čak i neokonzervativac Richard Perle javno na TV-u predbacio “nesposobnost”. U Iraku se rat pretvorio u bezizglednost. Bush stoički tvrdi da njegove postrojbe tamo “niti pobjeđuju niti gube”. Što je s Iranom? Bushu nije uspjelo Teheran prisiliti na prekid nuklearnog programa premda je neprestano Irancima prijetio. Američka je vojska u ovom trenutku toliko zaokupljena Afganistanom i Irakom da Washington ne može niti pomišljati na vojnu opciju prema Iranu.
Na vanjskopolitičkom se planu iz dana u dan pokazuje nemoć vodeće svjetske sile. Amerikancima nije uspjelo spriječiti ni svjevernokorejsku atomsku bombu. Pyongyang se sada može zlurado razbacivati Mao Ce-tungovom tezom o Americi kao o “papirnatom tigru”. U pojasu Gaze, na Bliskom istoku, na vlast je došla radikalna islamistička organizacija Hamas, a Libanon se nakon uglavnom neuspjele izraelske ofenzive ne smiruje, štoviše, prijeti mu građanski rat.
U unutarnjoj su politici godinu obilježili skandali Bushovih republikanaca. Vođa republikanaca u Kongresu Tom Delay optužen je zbog korupcije, a Tom Foley čak za slanje pedofilskih e-mailova. Bush više ne govori ni o reformama, prije svega o reformi zdravstvenog osiguranja, dok je njegovo smanjenje poreza koristilo samo bogatima. Na nedavnim izborima za zastupnički dom Bushovi su republikanci izgubili većinu koju su neprekidno imali od 1994. godine, tako da bi predsjednika u posljednje dvije godine njegova mandata mogla zapasti uloga “fikusa”. Samo 32 posto Amerikanaca podržava njegovu politiku, što predstavlja najnižu podršku nekom američkom predsjedniku u povijesti. Slijedi li Georgeu Bushu još jedna “crna godina“? Zacijelo.
