ŠTAFETA UZ ČAVOGLAVE ZA ROĐENDAN
Rođendan (lipanj, 2023.)
Dan antifašizma. Pakao od eskalacije celzijusa.
Vrućinama se raduju samo solarne ploče. Nitko pametan.
Oni duhoviti kažu da su Rade Šerbedžija i Haris Džinović skinuli škrlake.
Mladen Grdović viđen je kako pije vodu.
Nije za izlaženje. Ni pod razno.
Antifašističkom datumu u kalendaru uvijek se najviše radovao moj dragi prijatelj Zlatko Vitez.
Kak kad mu je tatek bil domobran?
Je, al' mamica je bila partizanka.
I porodila je Naceka baš na svoj dan. A mi ga desetljećima slavili.
Cugali, papali i skup gledali tekme.
Danas temperatura obara rekorde. Sunce nam priređuje bakljade. Osobno se osjećam k'o upotrijebljeni kondom.
VEZANI ČLANCI:
Spuštam rolete i zovem Zlatka.
– E, pa sretan ti izlazak iz puberteta, a Zora nek' ti otpjeva "Happy birthday to you".
– Mislil sam skočit do kule na Opatovinu, ali po ovoj sparini nemrem nikud. Buju mi došle u čestitare unučice, a to mi je sad najveći gušt – uzvrati slavljenik.
A ja se prisjetih njegova 56. ročkasa u Dvorničićevoj.
Nas desetak najbližih prijatelja buljimo u ekran. Nogomet je zaraza. SP.
A našima baš i ne ide.
Čekamo gulaš od divljači. Pa tortu. A onda iz kuhinje slapovi.
– Pukla je cijev! – dijagnosticirala je doktorica Zorica.
Psihijatar Križo Katinić, redatelj Joško Juvančić i glumac Kiki Kapor pokazaše se odličnim teoretičarima na području vodoprivredne filozofije.
A da umjesto gledanja nogometa ne bismo zaigrali vaterpolo, pobrinuo se naš prijatelj Nikica Vukšić Braco.
Zavrnuo je hlače i rukave. Skočio u šaht. I zaustavio rođendanski vodoskok.
Često se u mom rodnom Zagrebu može čuti "Kaj drek Hercegovci". Da nam ne bi Hercegovca Brace iz Čapljine, potonuli bismo od sramote. I dobro nakvasili prepametne glavuše.
Čujem se sa Zlatkom i predvečer. Obojica smo u horizontali. S daljinskim.
– Sjećaš li se svog 60. na Kapelščaku?
– Kak ne. Čisto ludilo. Za film. Arsen mi je otpeval "Amiga", a kad se trčala štafeta, k'o DJ, pustil je "Čavoglave" – smije se Vitez.
A tu štafetu nanašali smo iznad Stubaka svi. U njenoj utrobi je bila poruka koju mi je za rođendan napisal Bobi Marotti.
Sjetismo se kako su set međimurskih, ispred kleti, zapopevale Ladarice.
– Peval je i Žiga "Ljubav se ne trži..." – doda Zlatko.
I onda muk.
– Bilo nas je u Zagorju tog dana više od 100. Pol ih je umrlo – reče i počne nabrajati: Miro Tuđman, Arsen, Bobi, Mus, Jupa, Kiki, Minja, Pavo, Ceki, Braco, Festini, Čubela...
Isuse. Popisu nema kraja.
A i mi bumo jenput na njemu.
Još desetak rođendana.
Par demižonki histriončeka.
I to bu dost.
SRETNE VIJESTI IZ LONDONA
Rođenje (lipanj, 2023.)
Na jednu adresu u Londonu stigla je hrpa telegrama sličnog sadržaja.
"Dragi Bruna i Vedrane, dijelimo vašu sreću, blagoslov, veselje i radost dolaskom Rafaela na ovaj divni svijet. Želimo vam ispunjenje svih roditeljskih radosti."
E, sad, naravno, treba objasniti o čemu se tu radi.
Majka, doktorica Bruna Vukadinović, kći je bivšeg premijera Ive Sanadera.
VEZANI ČLANCI:
Tata Vedran sin je mojih prijatelja Nives i Dragana.
Dohvatim mobitel i poželim baki i dedi svu sreću.
– Otkud ti opet prvi doznaš? – čudio se deda Dragan, bivši prvotimac NK Zagreb.
– Cica i Mate nisu mi javili. Sretne vijesti nemoš sakrit. Stigle do mene od zajedničkih prijatelja koji se raduju skupa s vama.
Uža Draganova ekipa papala je roštilj i popila par litrica na teniskim terenima u Travnom. Za malog Rafaela.
Dragan je i meni odavno dužan janje jer sam pogodio kad će dobiti prvu unučicu Kaju.
Moram priznati, nekoliko puta je nudio termine, ali nismo svi bili na okupu. Ili nije bilo janjaca.
"Zacoprao" sam da će unuka od Brune i Vedrana slaviti tek kad kći Danijela i zet Filip dobiju drugo dijete.
I bogme bi tako.
Mislim si. Ma koja Baba Vanga. Koji vidoviti Milan. Amateri za moj filing.
Kako me sve to raduje, uz janjca ću počastiti cugom. Za troje prekrasne unučadi.
Sretne su to vijesti i za "Ćaću" Ivu Sanadera. On i profesorica Mirjana Sanader postali su baka i deda. Nono i nonica.
Lijepa je to vijest.
Tko nije iskusio, ne zna.
DEGENOVA KANDIDATURA ZA HAMPER FILEKA
Bistro hotela Dubrovnik i Pinocchio's (lipanj, 2023.)
Ponekad imam osjećaj da je ovaj svemir premalen da me shvati.
Galaksije mi samo blokiraju snove.
I susjed me dugo "pili" kako je namjeravao promijeniti svijet. Otkako je prisegnuo na oltaru, više ne može mijenjati ni programe na televiziji. Iluzije se tope brže od sladoleda.
Čitam da su Česi patentirali pivo Flaširani instinkt, nastalo od mliječnih bakterija manekenke Saše Brendlove.
Izumitelji ovog piva s okusom vagine naglašavaju da se na ovaj način muškarcima daje šansa da uz svaki gutljaj uživaju u ženi iz snova.
Mislim si zašto naši ne izume šumeće tablete s okusom sperme naših političara, nogometaša, glumaca... Išlo bi to.
Ode ovaj tekst u vražju mater.
Želio sam pisati o nečem sasvim desetom.
Sve ću kao sutra. A ni kama više nije sutra. Nego prekosutra.
Zvala me Vesna Legac, s kojom je Žarko Dolinar proveo posljednje dane. Žali mi se kako su je zvarali.
– Žarko je umro na mojim rukama. Provela sam s njim zadnjih par godina njegova života. Čim je izdahnuo, promijenili su bravu u stanu. Za utjehu su mi ponudili stari auto, što sam odbila – priča mi Vesna u bistrou hotela Dubrovnik.
Kaže da piše jednu znanstvenu knjigu koja će doprinijeti bržem razvoju Lijepe Naše. Vidimo se na promociji.
Sa susjedom Markom u Pinocchio'su bacam okladu za hamper fileka.
– Tvoj prijatelj Silvek Degen bio je protukandidat Mesiću na predsjedničkim izborima – tvrdim.
– Nema šanse. Može po pet kila fileka?
– Naravski!
Naš prijatelj Drago Bagić gugla i prosudi:
– Marko, izgubio si!
A ja se obradovah najdražoj klopi. Pozvan je i Silvek. A kako je s nama u društvu i profa s Prava Vedran Đulabić, i on će biti gost.
– Što ti ne diplomiraš? Ostala su ti četiri ispita na Pravu – trzne me ravnatelj II. gimnazije Bagić.
– Trebalo bi mi deset godina – odbacim prijedlog.
Istina, u Banjoj Luci, a Boga mi i u nas ima fakulteta gdje se bez problema kupuju diplome i doktorati. Kažu. Jednom godišnje su akcije. Tko kupi diplomu, gratis dobije svjedodžbe osnovne i srednje škole.
Javi mi se prijatelj Brane Jedvaj iz staračkog doma. Vjenčani kum Josipa Kužea završio je Pravo a da nije otvorio knjigu. Sve se može. O njemu sam pisao u "Putnom piću" kad je po diplomu dojahao na konju.
– Imam sjajnih priča za tebe! I čudesnih snimaka na kazetama. Navrati.
Dugo se nije moglo u staračke domove.
Pandemija.
Sad ću skoknuti do Brane u Crnatkovu.
Bit će priča.
U nastavcima.
Sritno!