Žao mi je što odlazi. Jako će nam nedostajati, tim je riječima sredinom studenoga 2012. premijer Zoran Milanović iz Vlade ispratio svog najbližeg suradnika i koalicijskog partnera Radimira Čačića.
Danas, ni godinu i pol dana nakon što je tadašnji prvi potpredsjednik Vlade i šef HNS-a zbog osude na zatvorsku kaznu bio prisiljen dati ostavku, poprilično je jasno kome i zašto Čačić nedostaje. To, sasvim sigurno, nije njegova sad već bivša stranka čiji je politički rejting nakon Čačićeva odlaska počeo rasti, a ni koalicijski partneri iz SDP-a koji su s njim uglavnom komunicirali u ozračju latentnog sukoba.
Stanje gospodarstva – resora za koji je bio zadužen – faktički je u jednakom stanju stagnacije kao i za vrijeme njegova rada u Vladi, a može se pretpostaviti da ne nedostaje cijelom nizu društvenih skupina s kojima je vodio verbalne okršaje, od raznih zelenih aktivista, preko novinara, do sindikata kojima je svojedobno u jednom intervjuu indirektno priprijetio batinama. Takav Čačić dominirao je listom najnepopularnijih političara u državi.
Danas se, pak, sa sjetom tog vremena sjeća jedino – Zoran Milanović. U vrijeme dok je Čačić svojim buldožerskim stilom rada i komunikacije svakodnevno stvarao neprijatelje, Milanović je uživao u zvjezdanim dosezima svog političkog rejtinga. U kolovozu 2012. godine, Čačić je s vrha ljestvice najnepopularnijih političara u zemlji svrgnuo Ivu Sanadera, korupcijskim istragama usprkos. Na pitanje koji je političar najnegativniji u zemlji, čak 28 posto ispitanih odlučilo se za Čačića. Ime premijera odabralo je njih pet posto.Koji mjesec kasnije Čačić je napustio Vladu, a već u istraživanju provedenom u siječnju 2013. broj onih koji smatraju da u zemlji nema goreg političara od premijera udvostručio se. Tijekom idućih mjeseci taj je trend nastavljen, da bi u prosincu prošle godine dosegnuo 25 posto. Pojednostavljeno rečeno, u samo godinu dana vladavine bez Čačića, nepopularnost Zorana Milanovića učetverostručila se u odnosu na razdoblje vladavine s Čačićem.
Dakako, bilo bi naivno obrazloženje tog trenda svesti na jednu varijablu, no evidentno je da je s Čačićem u svom timu Milanović građanima izgledao znatno bolje. Je li zaista i bio bolji? To zapravo i nije bitno.Od početka svoje vladavine Zoran Milanović je značajne količine energije i vremena trošio na bavljenje javnom percepcijom sebe i svojih ministara. U konceptu “kancelarske vlade” kakvu je postavio, svu odgovornost za njezine rezultate prebacio je na svoje podređene, namijenivši sebi uzvišenu ulogu vrhovnog arbitra koji se angažira jedino kao njihov korektivni faktor, i to samo kad procijeni da je to politički oportuno. Takva koncepcija u kombinaciji s poprilično nekorektnim medijskim manipulacijama – o čemu navodno postoje i pisani tragovi – sasvim je dobro funkcionirala tijekom prvih godinu dana vladavine Kukuriku koalicije, kad se cjelokupno nezadovoljstvo građana lijepilo za pojedine ministre koji su voljom vrhovnog vođe pretvoreni u partijsku žrtvenu janjad.
U takvim okolnostima iz Vlade su otišli Zlatko Komadina, Mirela Holy i još neki dužnosnici nižih ešalona, no kako svaka prevara ima rok trajanja, tako su s vremenom i građani i Milanovićevi podanici shvatili što se događa. Umjesto da nestanu s političke scene, žrtvovani su – osnaženi javnom percepcijom Milanovićevih žrtava – opet uzletjeli. Postojeći članovi Vlade na primjeru svojih nekadašnjih kolega shvatili su da treba izbjeći ulogu premijerova topovskog mesa, a odlaskom Čačića Milanović je ostao bez posljednjeg gromobrana.
Danas, kad je na rubu toga da uskoro postane nepopularniji nego što je Čačić ikada bio, Milanoviću hitno treba novi Pedro. No, u stranci ga nema na vidiku, kao ni među koalicijskim partnerima. Kako bi ga i bilo? Uz ovakvog premijera, svi ostali izgledaju bolji.
A po čemu je Čačić gori od Vesne Pusić, za koju je sada jasno da je sve što je radila radila isključivo da se dopadne za mjesto glavne tajnice UN gdje se namjerava kandidirati. Naravno sve je to radila o našem trošku. Njene diplomatske aktivnosti za Hrvatsku su bezvrijedne, niti politički niti gospodarski nije bila korisna. Ako je izaberu ne znam šta će NATO-u ovakav nelojalan koristoljibiv političar.