Spoznaja da mirovinski sustav kakav poznajemo neće još dugo funkcionirati nije od jučer, toga su svjesni i sindikati, i Vlada, i oporba, a vjerojatno i svaki malo osvješteniji građanin ove zemlje. Imamo 1,3 zaposlenika na jednog umirovljenika, tek je svaki peti umirovljenik u punoj starosnoj mirovini, a prosječna mirovina iznosi 40 posto prosječne plaće. Perspektiva nije dobra ni u kontekstu demografskih i gospodarskih trendova. I što sad napraviti?
Andrej Plenković pogriješio je kad je odlučio ubrzati odlazak u mirovinu s navršenih 67 godina i pogurati mirovinsko pravilo koje je postavila Milanovićeva Vlada. Nikakva rezona nije bilo forsirati mjere za koje je unaprijed bilo jasno da će pokrenuti lavinu otpora u godini europarlamentarnih i predsjedničkih izbora, a u suštini ni približno neće osigurati svijetlu mirovinsku budućnost.
Jasno je bilo od početka da je Bruxellesu u sklopu konvergencijskog plana trebalo pokazati da se nešto radi po pitanju obećanih reformi. Kako su izostale promjene na polju državnoupravnog, zdravstvenog i pravosudnog sustava, nije preostalo drugo nego čačkati po mirovinskom sustavu.
Međutim, uzalud jer dvije referendumske bitke u jednoj godini previše su čak i za Plenkovića. Pobjeda sindikata u ovom slučaju je Pirova, a njihovi zahtjevi koje je Vlada obećala implementirati u zakonodavstvo kozmetičke su prirode kao što su, uostalom, bili i Vladini prijedlozi od kojih se sad odustalo. Kada bi sindikalni vođe pogledali malo preko praga svog životnog vijeka, prestali bi prijetiti referendumom i predložili dugoročno održiva rješenja koja će se ticati budućih generacija.
Ta rješenja u suštini su jednostavna iako je do njih teško doći. I sindikati i Vlada znaju da je ključ mirovinskog sustava u demografiji. Hrvatskoj nedostaje najmanje 700 tisuća radnika da bi sustav bio uravnotežen. A demografske trendove možemo mijenjati samo rađanjem više djece i uvozom radnika. Za prvo je uvjet poštenije društvo, a za drugo snažnija ekonomija. Ni jedno ni drugo još nisu na vidiku.
FOTO Inicijativa '67 je previše' predala potpise za raspisivanje referenduma
Sve se zapravo može svesti na zaključak da plenkijeva vlada "preživljava". Ništa od reformi jer za takvo što bi joj bila potrebna dovoljna većina ruku u Saboru (koju nema) i koliko-toliko programatski usklađena koalicija (koju isto tako nema). No plenki je samo simptom istrošenosti našeg cjelokupnog političkog sustava koji parazitira na poreznim prihodima iscijeđenog stanovništva i gospodarstva oslanjajući se na institucije kojima upravljaju partijski aparatčiki. Recept za neuspjeh. Kako dakle iz te slijepe ulice? Preko poštenog izbornog sustava. No do njega neće biti lako jer mu se naša politička kasta protivi, ali još više zato je narod politički eutanaziran i da se obmanjivati ciljanom medijskom prašinom. No to tako neće ići unedogled.