U Italiji je prvi put broj građanskih brakova premašio broj brakova sklopljenih u Crkvi. U 2018. građanskih brakova bilo je 50,1 posto, dok ih je 2017. bilo 49,5 posto. Od ukupno 195.778 sklopljenih brakova u 2018. izvan Crkve sklopljena su 98.182. Na sjeveru Italije razlika je još i veća, odnosno čak 63,9 posto brakova sklopljeno je građanskim obredom. To su podaci talijanskog statističkog zavoda (ISTAT), ali i kao sve statističke podatke, i ove treba promatrati u kontekstu društvenih promjena.
Manje istospolnih brakova
U ostalim europskim zemljama postotak crkvenih brakova mnogo je manji nego u Italiji. U Velikoj Britaniji se uz crkveni obred sklapa 26 posto brakova, u Francuskoj samo 24 posto, a u katoličkoj Španjolskoj samo 22 posto, koliko i u Njemačkoj.
Jedan od osnovnih razloga manjeg broja crkvenih brakova porast je broja novih brakova poslije rastave. Dok je drugi brak 2008. činio samo 13,8 ukupnih brakova, u 2018. u čak 19,9 posto slučajeva bila je riječ o drugom braku. Nadalje, u porastu je i broj brakova sa strancima. U 2008. bilo je 15 posto miješanih brakova, a u 2018. 17,3 posto. Zanimljivo je i da je životnih partnerstava između osoba istog spola u 2018. bilo znatno manje (bilo ih je 2808) nego u 2017. (kada ih je bilo 4376). Dakle, ne može se kazati da je zbog istospolnih brakova porastao broj građanskih brakova.
Na porast broja građanskih brakova vjerojatno je utjecalo i ukupno smanjenje broja brakova. U 1963. u Italiji je sklopljeno 420 tisuća brakova, a prošle godine samo nešto više od 195 tisuća, a 2017. samo 191 tisuća. U desetljeću između 1960. i 1969. sklopljeno je ukupno oko četiri milijuna brakova, između 1970. i 1979. 3,7 milijuna brakova, u osamdesetim godina tri milijuna, devedesetim 2,9 milijuna, a u prvom desetljeću trećeg tisućljeća 2,5 milijuna. Dakle, općenito je broj brakova u opadanju, a to onda utječe i na ostale statističke podatke. Broj brakova u odnosu na broj stanovnika u Italiji je jedan od najnižih. U Italiji je 2017. sklopljena 191 tisuća brakova u odnosu na 60 milijuna stanovnika, što je 3,2 braka na tisuću stanovnika. Niži omjer ima samo Slovenija, odnosno 3,1 na tisuću stanovnika. U Hrvatskoj je taj omjer 4,9 na tisuću stanovnika.
Brak shvaćen kao konzervativna institucija vjerskog značenja ne odražava stanje u društvu. Jer, u Italiji su još uvijek snažne katoličke tradicije pa ima malo brakova u odnosu na broj stanovnika, dok je u Danskoj i Švedskoj, gdje se stanovništvo udaljilo od Crkve, broj brakova mnogo veći, odnosno u svakoj državi godišnje se sklapaju 5,4 braka na tisuću stanovnika.
Hrvati najmlađi mladenci
U Italiji, ali i u drugim europskim zemljama u sve kasnijoj dobi ulazi se u brak, odnosno žene u brak ulaze s 32 godine, a muškarci s 35 godina. Prema podacima Eurostata u Austriji se u prosjeku stupa u brak s 34,5 godina, u Švedskoj s 33,8, Španjolskoj s 33,2 godine itd., a u Hrvatskoj s 28,2 godine, odnosno Hrvati su najmlađi ulaze u brak u Europi. To su podaci za žene, a za muškarce se treba pridodati tri godine više.
Zanimljivo je i da se sve više djece rađa izvan bračne zajednice, odnosno između nevjenčanih parova. Dok je 1970. u Italiji bilo samo dva posto novorođenih izvan braka, sada ih ima 28 posto, a u nekim europskim zemljama čak 50 posto djece rođeno je izvan bračne zajednice. Najmanje rođenih izvan braka ima Grčka, samo 9,4 posto, dok je u katoličkoj Poljskoj broj djece rođene izvan braka 25 posto. U osam od 28 zemalja EU rađa se više djece izvan brakova nego u brakovima. U Francuskoj čak 60 posto djece rođeno je izvan bračne zajednice, u Sloveniji 59 posto, Švedskoj 55 posto itd.
Rastave brakova su također povećane. Na sto novosklopljenih brakova ima 48,7 rastava. U 1975. na sto brakova bilo je samo 2,9 rastavljenih.
i baš se nekako sa ovim trendom došlo do pada broja stanovnika u europskim zemljama, koje sad to pokušavaju anulirati olakšavanjem ulaska strancima, koji dižu brojnost, imaju više djece, i statistički čine zemlju naprednijom... a činjenicu da je domicilnog stanovništva sve manje u odnosu na ukupan broj se skriva, ismijava, zanemaruje. još se manje vodi računa o tome da se stranci jako teško asimiliraju, da zadržavaju svoje običaje, i stvaraju zatvorene zajednice, koje su uglavnom parazitski formirane, one ne pridonose ničemu naprednome, već su gutači javnog novca. oni su socijala. socijala radi koje te države imaju potrebe otvarati vrtiće i škole, i glumiti da napreduju. a rak raste, i razara stanicu. umjesto da se postrože uvjeti za ulazak i ostanak, olabavljuje se.