Kako francuski predsjednik Emmanuel Macron, nakon što je blokirao početak otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom, zamišlja daljnje proširenje Europske unije? Slično kao u bajkama koje počinju sa “iza sedam mora, iza sedam gora…”: francuska ideja, elaborirana u diplomatskom non-paperu na dvije i pol stranice, svodi se na maglovito članstvo u EU koje države kandidatkinje čeka “iza sedam etapa”.
Precizni kriteriji
Francuska, naime, predlaže da se pregovori o primanju država kandidatkinja u Europsku uniju vode postupno, u sedam etapa ili faza, i da nakon svake faze država ulazi u neki oblik suradnje unutar EU, te da tek nakon okončanja posljednje faze postaje punopravna članica. Osim što može ići naprijed, kandidatkinja bi bila svjesna da može ići i unatrag u slučaju da ne ispunjava preuzete obveze.
“Jednom kad se pregovori otvore, proces integracije neće više biti utemeljen na simultanom otvaranju velikog broja tematskih poglavlja, nego na nekoliko postupnih etapa, koje će oblikovati koherentne političke blokove. Zatvaranje pregovora u svakoj pojedinoj etapi otvorilo bi mogućnost sudjelovanja države u programima EU, uključivanja u određene sektorske politike i ostvarivanje koristi od određenog ciljanog financiranja”, kaže se u francuskom non-paperu, vrsti diplomatskog dokumenta koji nije službeni stav nego podloga za raspravu. U tom se dokumentu dalje objašnjava kako bi ulazak neke kandidatkinje u sustav besplatnog roaminga unutar EU, primjerice, mogao uslijediti u ranijim etapama, vjerojatno nakon druge od sedam etapa. Ulazak u bankovnu uniju ili u sustav europskog uhidbenog naloga mogao bi uslijediti negdje na polovici prolaska etapa. A pristupanje jedinstvenom tržištu EU događalo bi se pred kraj, najranije nakon pete etape. Nakon sedme etape, dogodilo bi se punopravno članstvo.
Francuski pristup značio bi puno kompliciranije pristupne pregovore, s puno više raskrižja na putu na kojima bi postojeće države članice imale priliku nagraditi ili kazniti kandidatkinju, propisati nove uvjete, ili jednostavno oduljiti pregovore. Postojali bi “precizni kriteriji” koje će kandidatkinje morati poštovati u praksi kako bi iz jedne etape prešle u drugu. Vladavina prava i poštivanje temeljnih prava ostali bi, kao i dosad, “integralni uvjet od trenutka otvaranja pregovora” pa sve do kraja posljednje etape.
Kompliciraniji pregovori
Reverzibilnost, odnosno mogućnost da se kretanje po etapama vrati unatrag, važna je novost. Francuzi objašnjavaju da bi se vraćanje unatrag u pregovorima moglo dogoditi ako kandidatkinja prestane ispunjavati preuzete obveze.
U prvoj rečenici francuskog non-papera naglašava se potvrda “jasne europske perspektive za zemlje zapadnog Balkana”, dok se u drugoj imenuje šest država o kojima je riječ: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija. Nejasno je još kako bi se novi model pregovora primijenio na Crnu Goru i Srbiju, koje su, za razliku od ostale četiri države, već usred otvaranja pregovaračkih poglavlja po postojećem modelu.
No, sve upućuje na zaključak da će i njihovi pregovori biti puno kompliciraniji, s puno neizvjesnijim pozitivnim ishodom i puno nejasnijim odgovorom na pitanje: kada? Macron inzistira na tome da nijedna nova država ne može biti primljena u EU dok se postojeća Unija s 27 članica ne reformira iznutra. A kad će to biti, ne zna se.
Macron i sve ono što simboliziraju on i njegov životopis, je kuga Europe.