Traženje putova i krčenje neprohodnih staza često može biti naizgled posve neshvatljivo. Čini se da je tako i sa zastojem u proglašenju svetim kardinala Alojzija Stepinca, čija je kauza za kanonizaciju gotova, no donesena je odluka da se ipak pričeka s proglašenjem još neko vrijeme. Koliko će to trajati, nitko ne zna. No, gorčina koju osjećaju katolički kler u Hrvatskoj i katolički vjernici zbog toga poteza poprilična je jer je neupitna Stepinčeva svetost, zbog koje se i sama mjesna crkva prozvala Stepinčevom crkvom.
Vatikan cijelu stvar očito promatra odozgo, tj. iz neke druge perspektive, koja je nama nedokučiva u ovom trenutku. Ekumenizam, odnosno izgradnja odnosa s pravoslavnim crkvama, čak i eventualno buduće zajedništvo, prioritet je još od vremena Ivana Pavla II., a Benedikt XVI. sanjao je o tome. Također i papa Franjo.
S druge strane možda se mogao pronaći neki drugi modus, a ne osnivanje te mješovite komisije jer ono zvuči kao svojevrstan novi proces preispitivanja Stepinčeve uloge. A zna se da SPC, osobito njegovo tvrdo krilo, o Stepincu razmišlja isključivo kao o ratnom zločincu. Zapravo, posve je neobično da se u proces kanonizacije uključuje neka druga crkva, što potvrđuju i sami neki episkopi SPC-a, koji kažu da je Stepinac pitanje Katoličke crkve i da SPC to uopće ne bi trebalo zanimati.
Međutim, ako su već stvari takve kakve jesu, svakako bi trebalo nastojati izbjeći da rad mješovite katoličko-pravoslavne komisije postane novo "suđenje" kardinalu Stepincu. Srpska pravoslavna crkva u papinoj gesti osnivanja komisije i sjedanja za zajednički stol zbog spornih tema treba vidjeti prije svega otvorenu i pruženu ruku suradnje i dijaloga. Svjesna, zapravo, da već dovršenu kanonizaciju omiljenog kardinala nikako ne može poništiti ili izbrisati. I ako se to dogodi na taj način, Stepinac će biti most između dviju crkava. A tada se i ova strpljivost u čekanju isplatila.
>>Može li Srpska pravoslavna crkva usporiti kanonizaciju Stepinca?
>>Pokop Alojzija Stepinca Udba je snimala da može prepoznati građane koji su imali hrabrosti doći
Goirdano Bruno, ziva i strasno izmucena i izmrcvaljena spalila katolicka crkva u Rimu 1600, cekao je 400 godina da katlicka crkva prizna da mu je s spaljivanjem na lomaci usred rima ucinjena nepravda. Amen.