Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta očitovalo se na izjavu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji je rekao da će Grad Zagreb snositi troškove za upis u privatne srednje škole za 56 učenika koji se nisu uspjeli upiati redovnim putem.
"Ministarstvo je primorano iznova tumačiti odredbe navedenih propisa za koje je bilo uvjereno kako ih suodgovorni za upisnu politiku vrlo dobro poznaju. Posebice iznenađuje što su s istima čelnici Grada Zagreba upoznati na sastanku održanom prije deset dana (koji je bio uredno dogovoren).
Naime, uvidom u Strukturu upisa, koja je sastavni dio Odluke o upisu i koju su odobrili osnivači, uključujući i Grad Zagreb, vidljivo je kako je osiguran veći broj mjesta od broja učenika koji su završili 8. razred – 8. razred u Gradu Zagrebu završilo je 7237 učenika, dok je odobreno 9610 upisnih mjesta u 406 razrednih odjela, u školama u kojima je osnivač Grad Zagreb. Podaci o 450 razrednih odjela, koje iznosi pročelnik ureda, jednostavno ne odgovaraju istini i time roditelje, ali i javnost, svjesno dovode u zabludu.
Nadalje, Državnim pedagoškim standardom, čl. 4., koji je donio Hrvatski sabor, propisano je da je optimalan broj učenika u razrednom odjelu 24, dok se isti može ustrojiti s najviše 28 učenika i minimalno 20 učenika. Također, Državni pedagoški standard propisuje da u razrednom odjelu može biti najviše 3 učenika s teškoćama u razvoju te se sukladno tome broj učenika u razrednom odjelu smanjuje do najviše 20 učenika. Ograničavanje broja upisnih mjesta na 26 učinjeno je kako bi se omogućila bolja kvaliteta rada u razrednim odjelima, a i s obzirom na povećani broj učenika s teškoćama u razvoju, potom osigurala dodatna mjesta za ponavljače te školama dalo prostora da nakon upisnih rokova omoguće promjenu obrazovnih programa učenicima koji to žele, a sve do maksimalnog broja učenika (28) te, na kraju, kako bi se učenici, sukladno svojim mogućnostima, ravnomjernije rasporedili po obrazovnim programima, tj. da se ne događa kao do sada da su određene škole pune izvan svojih mogućnosti, dok određeni programi ostaju poluprazni.
S obzirom na rečeno, razvidno je kako pojedinci tumače upisne politike plošno, ne uzimajući u obzir potrebu brige o svakom pojedincu, a ne samo o nekima. Učenici koji imaju slabiji uspjeh imaju suženi izbor programa koje mogu upisati te tvrdnja o 800 slobodnih mjesta nema uporišta (primjerice, učenik koji ima 22 boda može upisati gotovo isključivo trogodišnje zanimanje). Također, ovdje moramo napomenuti da je veći broj učenika koji su odbili ponuđeno rješenje MZOS-a, ostali neupisani zbog postupaka koje su sami napravili, odnosno nisu napravili. Cijelo vrijeme upisa imali su uvid u ljestvice poretka i svoje mogućnosti upisa odnosno nemogućnost upisa odabranih programa i mogli su reagirati, međutim, neki od njih nisu učinili gotovo ništa kako bi ostvarili mogućnost upisa, a neki od njih nisu obavili potrebne postupke kako bi ispunili uvjete upisa. Navest ćemo neke primjere.
1. učenica se nije uopće prijavljivala u oba upisna roka, no krajem rujna dostavlja MZOS-u zamolbu za naknadni upis i kada joj se nude slobodna mjesta, odbija ih i inzistira na upisu u Gradu Zagrebu.
2. učenik u ljeto prijavljuje obrazovne programe za koje nema dovoljan broj bodova za upis, a u jesen, između ostaloga, prijavljuje program za djecu s teškoćama u razvoju (iako nije dijete s teškoćama u razvoju), unatoč jasnom opisu da je taj program isključivo za djecu s teškoćama u razvoju. Ostvaruje pravo upisa i tek tada shvaća da ne ispunjava uvjete. Šalje zamolbu MZOS-u za naknadni upis, međutim, odbija slobodno mjesto u strukovnoj školi u Gradu Zagrebu i inzistira na upisu u gimnaziju koje nemaju slobodnih mjesta. Na kraju, učenik upisuje privatnu gimnaziju.
3. učenica ostvaruje pravo upisa u ljetnome roku, no ne donosi potrebnu dokumentaciju za upis u srednju školu i gubi pravo upisa. Na jesen prijavljuje obrazovne programe, no ovaj puta ne donosi prijavnicu u osnovnu školu i gubi pravo upisa. Šalje zamolbu za naknadni upis MZOS-u, MZOS joj nudi slobodna mjesta izvan Grada Zagreba, međutim odbija ih i inzistira na upisu u Gradu Zagrebu.
4. učenica u ljetnom roku prijavljuje obrazovne programe za koje nema dovoljan broj bodova, a u jesen, između ostaloga, prijavljuje i glazbeni program, no ne odlazi na provjeru darovitosti kako bi ispunila uvjete za upis. Također, učenica ne dostavlja prijavnicu unutar zadanih rokova i samim time gubi pravo rangiranja. Roditelj šalje zamolbu za naknadni upis u bilo koju srednju školu, međutim, odbija sva ponuđena slobodna mjesta te inzistira na upisu u Gradu Zagrebu.
5. učenik je ostvario pravo upisa u ljetnome roku, no namjerno nije donio upisnicu u srednju školu jer nije bio zadovoljan programom u kojem je ostvario pravo upisa te je time to pravo i izgubio. U jesenskom roku je prijavljivao programe, no nije uspio ostvariti pravo upisa.
Međutim, unatoč svim razlozima zbog kojih se učenici nisu uspjeli upisati niti nakon dva upisna roka, Ministarstvo je odlučilo pomoći i tim učenicima da nastave svoje obrazovanje, unutar zakonskih mogućnosti.
I na kraju, opetovano se ponavlja tvrdnja o nezakonitosti provedbe upisa i potrebi objave izmijenjene strukture upisa u Narodnim novinama. Premda nije razvidno na koje se izmjene odluke misli, pretpostavljamo kako je riječ o mogućnosti da prije objave konačne Ijestvice poretka u oba upisna roka ministar može u NISpuSŠ-u promijeniti strukturu i broj razrednih odjela te broj učenika u razrednom odjelu ovisno o broju učenika prijavljenih u pojedini razredni odjel obrazovnog programa. Međutim, zanemaruje se odredba koja govori kako se „ustroj i broj razrednih odjela objavljen u NISpuSŠ-u smatra konačnim brojem razrednih odjela te broja upisanih učenika“. Upravo zbog navedene odredbe nije bilo razloga za donošenje izmjene i dopune Odluke o upisu.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta još jednom apelira na sve dionike sustava, ali i javnost i medije, da se suzdrže od zlouporabe učenika i njihovih roditelja te vrlo transparentnog postupka upisa u srednje škole u dnevno političke svrhe."
>> Za neupisanih 56 đaka Grad plaća privatne srednje škole
To je komunizam. Zatvoriti dijetetu od 14 godina mogucnost, da se skoluje u svojem gradu, je izvan svake pameti i djelo radi cega bi se ministra trebalo staviti pred sud. A onda kad istina izadje na vidjelo, onda ministar pocinje i lagati. Cinjenica je da se pedesetak ucenica i ucenika u starosti od 14 do 15 godina nisu mogli upisati u srednju skolu i da se toj djeci onemogucuje da i dalje uce. Tirani koji smatraju, da jedno po naravi neozbiljno dijete od 14 godina treba biti dozivotno kaznjeno je absurdum crvenih mozgova. Za ubojice se rade rehabilitacijski programi, a djeci se ne daje barem jos jedna sansa. I to u Hrvatskoj u 21 stoljecu. Dobro je da komunisti jos nisu poceli streljati i vjesati. Pa se onda netko pita, zasto ljudi iseljevaju iz Hrvatske. Daleko su komunisti dotjerali. A mediji ih jos i podrzavaju. Crvena pamet.