Ambiciozni geodet iz Turopolja oduvijek je bio fasciniran oružjem iz
kojega osim iz zabave i u lovu zapravo nikad nije imao
prilike pucati. Njegov prvi posao bio je vezan za otvaranje
tvrtke za prodaju oružja, Zara, koju je osnovao s umirovljenim
policajcem. Policijska je potpora Zagorcu na početku karijere bila i te
kako važna. Upravo su ga te preporuke digle do Ivana Čermaka kojem je
prodao prvi kamion streljiva i ubrzo mu postao ađutant, a potom i desna
ruka.
Karijera mladog Turopoljca napredovala je brzinom svjetlosti jer se
izvukao od volana Čermakova automobila i namjestio u kabinetu Franje
Tuđmana koji je u njega imao tvrde tadašnji suradnici
posebno povjerenje. Zato ga je i poslao Gojku Šušku u MORH. Upravo je
ondje Zagorcu krenuo biznis. Imao je slobodne ruke za naoružavanje
HV-a, ali i HVO-a, a novac nije bio upitan.
Zagi je putovao svijetom, trgovao na brodovima u međunarodnim vodama,
obilazio svjetske elitne centre oružja. Nikad neobrijan, nekadašnji
pomoćni geodet brzo je svladao abecedu luksuza i u svemu bio i
ostao hladan i izbirljiv.
Čak i na rijetkim ratnim fotografijama Zagorec izgleda kao maneken za
odore, a ne kao vojnik. Što nije ni čudo s obzirom na to da ni dana
nije proveo u rovu. No, zato se okitio brojnim ordenima od svake
vrste po jedan. I nakon Šuškove smrti nitko se od ministara nije usudio
dirnuti u Zagija, a kada je 2000. godine, u 37. godini, umirovljen kao
general bojnik, samo je aktivirao svoju novu ulogu uspješnog
poslovnjaka europskog kalibra.
Strano državljanstvo Zagorec je oduvijek želio, ali ga kao djelatni
časnik i u HV-u i pomoćnik ministra nije mogao zatražiti. Umirovljenje
je donijelo olakšanje.
VOJNO-POSLOVNA KARIJERA Od anonimnosti do Interpolove tjeralice
Čermakov vozač pa tajkun
