Sabine i Ber Baschin iz Karlsruhea 13 godina dolaze na odmor u pulski kamp Stoja i među prvim su postkorona gostima u Hrvatskoj. Kao i par iz Berlina, Krista i Horst Struck koji su pak vjerni gosti medulinskog kampa Arena Grand Kažela. I Slovenac Janez Bolman redoviti je hrvatski gost, a na našem je Jadranu bio već početkom lipnja.
“Hrvatska je nezamjenjiva”, jednostavno gost iz susjedne države objašnjava zašto je odmah nakon otvaranja granica pohitao u Hrvatsku. To vrijedi i za Gretu Schuman iz Njemačke koja posljednjih pet godina odmor provodi na našoj obali, a u Zadar je ove godine stigla još početkom lipnja. Gostiju je, dakako, na Jadranu i dalje malo, ali onih koji su prvi put kod nas na odmoru gotovo da i nema. Odani ili ‘stari’ gosti, kako ih domaćini običavaju zvati, još jednom spašavaju.
I logično je da oni stignu prvi; lakše se nakon svih stresova s koronom uputiti u poznato, u kamp u kojem imaju već “svoju” parcelu, u zimmer frei gdje ih dočekuju kao drage prijatelje pristigle izdaleka ili u hotel u kojom ih recepcioneri već znaju po imenu. Ove netipične godine obilježene pandemijom nikom nije do istraživanja i teže je nego ikad otisnuti se u nepoznato. Hrvatski privilegiji da ima natprosječno puno gostiju koji se vraćaju velika je prednost i inače, u regularnim sezona. Ali, niti se tom činjenicom itko posebno bavi niti se to posebno cijenilo.
Gotovo da se u nekim trenucima, kad su turisti nagrnuli sa svih strana svijeta, smatralo kao nešto demode što Hans i Greta već 15, 20 ili i 30 godina dolaze ljetovati u isto jadransko mjesto, kod istih domaćina. Sve u turizmu kao da je posljednjih godina pomalo zaslijepila popularnost Hrvatske, gosti su postali broj, a važnije od toga kako im je kod nas postalo je koliko troše. I oni sami poželjeli su otkrivati nove destinacije i ne čudi što se u posljednjem desetljeću broj gostiju koji ponavljaju dolazak prepolovio.
Među turistima koji su nam bili na odmoru 2010. čak ih je 86 posto prije toga u Hrvatskoj već bile najmanje jednom, a često šest i više puta. No, “ponavljača” i dalje nije malo. U 2017. ih je, recimo, bilo 67 posto i nije kasno da se tu odanost počne vrednovati barem u promociji.
Niti en meni v slovenscini. Imate za bugare I albance. Samo zovite njih da vas resijo Iz muke.