I dok neki dlakavi kućni ljubimci svoju redovitu godišnju dozu cjepiva protiv bjesnoće čekaju stoički ili s bojažljivo podvijenim repom, drugima, srditima, kojima se igla nimalo ne sviđa, valja staviti brnjicu, a u smirivanju životinje nužna je i pomoć vlasnika. Posao je to što ga ovih dana širom ivanečkoga kraja u seoskim dvorištima obavljaju djelatnici Veterinarske stanice Ivanec, kojima je počela sezona obaveznog procjepljivanja pasa protiv bjesnoće. A to da hrvanje s psima raznih ćudi nije nimalo lagan posao, pokazuje i podatak da će ove godine cijepiti čak 4000 pasa!
– Cijepljenje dobro napreduje, dosad je već tretirana trećina od ukupnog broja životinja. Upozoravam sve vlasnike pasa na nove zakonske odredbe. Dok je prethodnih godina vrijedilo pravilo da svi psi trebaju biti cijepljeni do 31. ožujka, nova pravila govore da vlasnik mora psa dati cijepiti u roku godine dana od zadnjeg cijepljenja. Dakle, ako vam je pas lani cijepljen u kolovozu, onda novu dozu cjepiva treba primiti u kolovozu ove godine i o tim rokovima brigu treba voditi vlasnik sam – upozorava direktor Veterinarske stanice Zorislav Rodek. No kako je prethodnih godina, kada su još vrijedila stara pravila, više od 90 posto pasa bilo cijepljeno do kraja ožujka, ne čudi što se glavnina cijepljenja provodi upravo sada.
Cijena cjepiva nije se mijenjala, stoji 135 kuna. Ako mladi pas k tomu treba biti i mikročipiran, vlasnika će to stajati još 200 kuna (189 kuna mikročip i deset kuna knjižica).
– Uvijek manji broj građana na terenu stvara probleme, ne žele platiti cijepljenje. A da "na stranu“ stave samo deset kuna na mjesec, za godinu dana skupili bi taj iznos! Također, spremni smo im i odgoditi plaćanje, malo ih pričekati. Imamo neplatiša koji nam cijepljenje pasa nisu platili godinu ili dvije. Neplaćanje im više nećemo tolerirati, imat će posla s inspekcijom i morat će platiti kaznu – poručio je Rodek.
Veterinari posebno sugeriraju svim vlasnicima mačaka da ih obavezno daju cijepiti:
– Zašto? Jer su nezavisnije od pasa, slobodno se kreću i u svojim šetnjama lako mogu doći u kontakt s bijesnom lisicom. A nakon toga vraćaju se kući i igraju se i maze s djecom i odraslima. To može biti jako opasno jer znakovi bjesnoće kod mačaka su atipični i posve drukčiji nego kod pasa. Očituju se upalom crijeva ili upalom pluća pa vlasnici i ne posumnjaju u to da je mačka zaražena, a to je vrlo opasno – zaključio je Rodek i iznio slučaj iz prakse, kada je zbog bolesne životinje trebala biti cijepljena cijela obitelj i sve druge osobe koje su došle u dodir sa zaraženom životinjom.
Kad posumnjati u bjesnoću?
Počne li pas biti neposlušan, bezrazložno lajati na vlasnika, bojati se vode, skrivati se i čudno se ponašati, vrijeme je za alarm. U drugoj fazi bolesti životinja je izrazito agresivna, napada sve oko sebe, slini, otežano guta, dok u posljednjoj fazi nastupa paraliza i smrt. No mogući su i atipični simptomi bolesti, pri čemu vlasnik i ne obraća pozornost na to što životinja povraća i ima proljev, ne znajući pritom da je zapravo zaražena bjesnoćom.
Eto, u ovoj jadnoj opljačkanoj zemlji niti veterinari nemaju bogzna kakvog posla, pak će sada pikati i mačke. Što će, jadni od nečega moraju živjeti. U pauzi od cijepljenja pasa i mačaka dokusurivaju ionako uništeni hrvatski stočni fond nekakvom izmišljenom boleštinom.