Čileanci će danas na referendumu glasati o tomu treba li zemlja promijeniti svoj ustav koji je donesen 1980. u vrijeme desne vojne diktature generala Augusta Pinocheta. U četiri desetljeća nakon donošenja ustava, koji neki analitičari nazivaju najsnažnijim “neoliberalnim” temeljnim zakonom neke zemlje na svijetu, Čile je svjedočio vrlo brzom ekonomskom rastu, ali i snažnom povećanju nejednakosti u zemlji.
Čile je od 1980. donio čak 250 amandmana na ustav, ali mnoge građane to nije zadovoljilo. Zbog gotovo banalnog razloga poskupljenja karata za javni prijevoz prošle su godine izbili veliki nemiri, a mnogi su ih predstavili kao reakciju običnih ljudi na sustav koji generira stalnu nejednakost. U nemirima je stradalo najmanje 30 ljudi. Kako bi udovoljio prosvjednicima, predsjednik Sebastian Pinera obećao je raspisivanje referenduma o promjeni ustava čija je izrada bila pod utjecajem poznate čikaške ekonomske škole i američkog ekonomista Miltona Friedmana.
Čileanci će danas odlučivati žele li novi ustav, ali i o tomu kako će izgledati tijelo koje će ga donijeti. To će tijelo zatim donijeti novi ustav, a za dvije godine bit će raspisan novi referendum na kojem će građani odlučivati prihvaćaju li ga. Sadašnji ustav podrazumijeva golemu ulogu privatnog sektora, uključujući i u onim funkcijama koje u većini država pruža država
. – Jedan je to od ustava koji najsnažnije na cijelom svijetu favorizira privatni sektor – prenosi riječi profesora ustavnog prava Javiera Cousa britanski The Economist. Mirovinski i zdravstveni sustav većinom su u privatnom sektoru, a ustavna odredba da građani mogu odabrati hoće li izdvajati za zdravstvo u javnom ili privatnom sektoru onemogućila je državi uspostavljanje javnoga zdravstvenog sustava. Mnogi se žale i na lošu javnu infrastrukturu.
Priča o 30 godina razvoja Čilea otkad je Pinochet izgubio vlast većinom je priča u uspjehu, ali ne i jednakom za sve. Gospodarstvo je rapidno raslo i Čile je danas jedna od najbogatijih zemalja Latinske Amerike. U 2017. siromašnih je u zemlji, prema Svjetskoj banci, bilo 30 posto, a danas ih je 3,7 posto. No, nejednakost je 65 posto veća nego u ostalim zemljama OECD-a, zajednici uglavnom bogatih svjetskih država. I dok velik dio građana želi novi ustav kako bi osnažili državne funkcije, neki smatraju da će se njime ispaliti “simboličan pucanj u naslijeđe Pinocheta” koji je umro 2006. godine
. – Kako ga Čileanci nisu strpali u zatvor za kršenje ljudskih prava, danas žele ubiti ustav svojevrsnim suđenjem povijesti – rekao je CNN-u jedan profesor. Ankete pokazuju da oko 70% Čileanaca podržava donošenje novog ustava.
Vrlo kratka provjera pokazuje da su cinjenice sljedece: pad gini koeficijenta kojim se mjeri nejednakost je takav da se u 30 godina smanjio za nekih 0.12 s 0.56 na 0.44, dakle tijekom dugorocnog razdoblja pokazuje se vrlo jasan pad nejednakosti u Cileu na razinu koja je jos uvijek veca od vecine svjetskih drzava i visa od svih nama bliskim drzava (eu zemlje sjeverna amerika i slicno)... ovo dosad je sto se tice dohotka... sto ce tice bogatstva, dakle imovine koju ljudi posjeduju, ginijev koeficijent za Cile je 0.798, opet u gornjoj polovici svijeta (ali ne ni priblizno blizu vrhu kao sto je slucaj s dohotkom), a zanimljivost da veci ginijev koeficijent, dakle vecu nejednakost bogatstva (imovine) imaju, izmedu ostalog Njemacka,Svedska,Danska, Cipar, Nizozemska, Rusija, SAD, a jednak kao Cile ima Norveska... drugim rijecima, prica se temelji na narativu koji i nije bas sto posto istinit, cisto da se zna, ako je nekog uopce briga...