Hrvatska je ostvarila dva velika cilja za vrijeme šestomjesečnog predsjedanje Vijećem Europske unije koje će sutra pred Brandenburškim vratima u Berlinu od hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana preuzeti njemački kolega Heiko Maas. Prvi je cilj bio planiran, iako je u Uniji vladala izuzetna skepsa i otpori oko njegova ostvarenja – deblokada procesa i otvaranje
pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom te zagrebački videosummit o europskoj perspektivi Zapadnog Balkana.
Drugi cilj – održavanje funkcioniranja Unije – nikome nije bio ni u primisli pri pripremi predsjedanja, ni u Hrvatskoj ni u Europi koja je tek u veljači i ožujku shvatila razmjere pandemije koronavirusa. Dok je otvaranje pregovora opipljivo postignuće, zadržavanje funkcioniranja EU generički je pojam koji na prvu možda neće biti prepoznat u javnosti, ali je imao presudnu važnost za živote svih građana.
Europska unija koja ne može donositi odluke nije funkcionalna Unija. Zadnji fizički sastanak na vrhu čelnika zemalja članica održan je 20. i 21. veljače. Zadnji fizički ministarski sastanak, onaj ministara unutarnjih poslova, održan je 13. ožujka u Bruxellesu, i to samo s četvero ministara. Prebacivanje na videokonferencije nije bilo samo tehničko pitanje jer takva forma sastanaka nema legalnu snagu. Uveden je stoga modus pisane procedure, ministri su se na videokonferenciji dogovorili, a onda se to pisanom procedurom rješavalo sa zemljama članicama. Ipak, Hrvatska je inzistirala da se Odbor stalnih predstavnika ili COREPERA, tijelo kojemu nazoče veleposlanici i koje je kičma funkcioniranja Vijeća i Unije jer priprema rad Vijeća, fizički sastaje i tako omogući donošenje odluka.
Hrvatska je tijekom predsjedanja odradila i uređen izlazak Velike Britanije iz EU, a onda su se snage orijentirale na koronakrizu.
U matične države vraćeno je oko 650 tisuća europskih državljana, vrlo brzo uspostavljen je Mehanizam za integrirani politički odgovor na krizu (IPCR), vijeća za transport, unutarnje poslove, zdravstvo te financije sastajala su se češće nego obično, a posebno
je apostrofirana uloga Hrvatske i ministra financija Zdravka Marića u dogovoru o programa SURE kojim se osigurava do 100 milijardi eura za zajmove zemljama za spašavanje radnih mjesta. Postignuta je veća fleksibilnost u korištenju strukturnih fondova, dogovoren Instrument za hitnu potporu zdravstvenim sustavima, aktivirana je odredba o odstupanju od fiskalnog okvira, što je članicama omogućilo veću fleksibilnost u korištenju proračunskih deficita za pomoć zdravstvu i gospodarstvu, postignut je dogovor o reviziji proračuna, dogovorene su mjere koje će ublažiti posljedice za ribarstvo i akvakulturu i cijeli niz mjera u trgovini. Hrvatska je, kao akter, radila i na uvođenju zelenih traka, sustava kojim se prijevoznicima omogućen prijelaz granica i koji je, kako je rekao povjerenik za ekonomiju Paolo Gentiloni, spriječio da police u trgovinama budu prazne.
– Hrvatsko je predsjedništvo na čelu s premijerom Plenkovićem bilo jedan od aktivnih sudionika svih tih reakcija na krizu koje nikada prije nisu zabilježene i to jako cijenimo – istaknuo je.
Još jedan vidljivi podsjetnik na predsjedanje je kongresni centar u zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Umjesto europskih, ona je u ovo vrijeme poslužila za sjednice Vlade, a prostor će, kako je i bilo planirano, poslužiti kao druga scena Hrvatskog narodnog
kazališta.
E sad je ostalo malo vtemena da se to preslika na grafove i Bernardiću objasni dobro šta znači da ne bi ispalo kao sinoć da je ovaj program pomoći za coronu još 2018 formiran, ili da nezagubi grafove pa da ih deset minuta traži u onoj gomili papira, kažu da jedna tiskara uvela i noćnu smjenu da mu pripremi papira za petak.