Šteti li novo političko vodstvo Srbije Srbima u Hrvatskoj?
- Kako tko. Ima istupa koje valja pozdraviti, a ima i onih zbog kojih ne mogu a da se ne prisjetim one poznate pjesme Zmaja Jove i stiha “Ne pomagajte, braćo – izgibosmo“ - kaže Slobodan Uzelac.
S bivšim potpredsjednikom Vlade iz kvote SDSS-a u prošlome mandatu Vlade HDZ-a, razgovarali smo o aktualnim temama vezanim za srpsku nacionalnu manjinu.
Predstavnici “Privrednika“ i “Prosvjete“ kažu da se Milorad Pupovac protivio povratu njihovih nekretnina u središtu Zagreba. Je li riječ o “teroru” vladajuće srpske struje nad ostalima?
Ne bih ja tako o tome. Nacionalizirana pa devastirana vrijedna imovina “Privrednika” u Zagrebu i drugdje nikad nije bila, a nadam se da i neće biti predmetom bilo kakvih stranačkih nadmetanja. Riječ je o tome da smo tu imovinu već gotovo bili vratili “Privredniku“ i njegovu Fondu za stipendiranje učenika i studenata još krajem 2011. godine, a onda je došlo do blokade koja traje, evo, više od godinu dana. Ovo je prilika da svi naši lideri javno pozovu državne institucije da taj dugotrajni postupak konačno završe. A eventualni apstinenti tako će se sami legitimirati, zar ne?
“Novosti” šute kao riba
Tko je blokirao povrat?
Ne znam, samo vidim da je blokada tu. Jer, zaključak o povratu Upravno vijeće Agencije za upravljanje državnom imovinom donijelo je potkraj mandata bivše vlade, i to je trebalo provesti. Došlo je do smjene vlasti i ništa se nije dogodilo. To zovem blokadom. A poželjni angažman aktualnih srpskih predstavnika u državnoj vlasti u vezi s tim nisam zapazio. U vodstvu “Privrednika” vlada bojazan da blokada i potječe otuda. To je i zabilježeno u jednom službenom izvještaju koji je prihvatio Upravni odbor “Privrednika”.
Pupovac?
U tom je dokumentu razgovor s predsjednikom SNV-a na tu temu. Iz toga je jasno da on i njegov najbliži suradnik sumnjaju u mogućnost okončanja toga postupka. Vidimo da tako ovih dana i javno istupaju. A ja ponavljam da je to riješeno, o čemu postoji dokument. Istovremeno glasilo SNV-a “Novosti” šuti kao riba. Nedavno sam razgovarao s glavnim urednikom i krajnje mu blago sugerirao da se uključe, na žalost – bezuspješno. A riječ je o novinama koje bi se trebale baviti vitalnim pitanjima Srba u Hrvatskoj.
Kazali ste da je Pupovac rekao da se boji da “Privrednik” nema sposobnih ljudi koji bi gospodarili tom imovinom?
“Privrednik” danas vodi brojni tim mladih, obrazovanih i vrlo sposobnih ljudi pa je svaka takva ocjena o njima sasvim neutemeljena. A povrat je “Privrednikovih” zgrada za opću javnu korist – stipendiranje učenika i studenata. Takva institucija, dakle, pomaže ministru obrazovanja. Ne razumijem gdje nam je pamet! Ali razumijem i drago mi je kad, na primjer, upravo predsjednik Josipović to prepozna i pojavi se na sve tri uspješne donatorske večere održane za taj fond, a koje su organizirali ti “nesposobni” ljudi iz “Privrednika”.
Stavljaju li predstavnici Srba osobne interese ispred interesa svoje manjinske zajednice?
Kakav bih ja bio doskorašnji politički predstavnik Srba kad bih na vaše pitanje odgovorio potvrdno? No valja znati da uvijek i u svakoj zajednici, pa i u srpskoj, postoje pojedinci koji se malo zaigraju pa zaborave na opći interes. To se, kao što je poznato, lakše i češće događa nama koji smo isuviše dugo u politici.
Poučak s Titom
Nakon pisanja Novosti o ZAMP-u i predsjedniku Josipoviću zategnuli su se odnosi Josipovića i Pupovca te se predsjednik priklonio Džakuli. Tko od njih bolje zastupa interese Srba, treba li preslagivanje na srpskoj sceni?
Pa ne mislite valjda da mogu biti toliko prepotentan pa si prisvojiti pravo javnog ocjenjivanja ukupnog rada svojih kolega i predsjednika države? I zašto bi to itko od nas činio kad su razlike o kojima me pitate najširoj javnosti općepoznate. Pokazali su ih oni sami i to više puta. Što se mene tiče, kad bih bio u prilikama u kojima su moji sunarodnjaci, mislim da bih radio znatno drukčije od svakoga od njih. Nadam se da bi to bilo i normalno. A promjene su uvijek dobrodošle, pod uvjetom da vode napretku. A valjda je po lošem stanju stvari u kojemu živimo bjelodano jasno da svi mi u Hrvatskoj, pa i Srbi, trebamo, moramo i možemo više i bolje.
Mogu li to sadašnji srpski predstavnici?
Naš je glavni problem, i za to i sam snosim dio odgovornosti, što za ovih dvadesetak godina nismo izgradili institucije i u njima okupili šire krugove sposobnih ljudi. Ne može se uspješna politika temeljiti na nekoliko poznatih imena, ma koliko mi bili pametni, marljivi, popularni i lijepi. To vam je kao s Titom. On je, mnogi će reći, bio sjajan, a kad vidite što je nakon njega ostalo – ništa plus rijeke krvi. Umjesto afirmacije pojedinaca treba nam afirmacija institucija. Baš ovakvih kakav je naš “Privrednik” i njemu slične.
Plašenje Vukovaraca
Je li trenutak za ćirilicu u Vukovaru?
Ne vidim zbog čega ne bi bio. Riječ je naprosto o trenutku u kojemu valja provoditi naše zakone nakon što su se stekli uvjeti za to, i to svugdje gdje su se stekli, pa i u Vukovaru. A plašenje Vukovaraca i cijele Hrvatske ćirilicom zapravo je tužno, da ne kažem suludo. Pogotovu je tužno sa stajališta hrvatske državotvorne ideje. Dakako, ne bilo koje ideje nego one zdrave, demokratske i suvremene proeuropske ideje. Tko to ne razumije, politički je bedak ili je zlonamjeran. Usput, ne znam u koju se kategoriju ubrajaju novinari koji svih ovih dana uporno pumpaju tu temu. Među njima se svakako ističu oni koji su u svojim izvještajima utrostručili inače sasvim malen broj nedavnih prosvjednika u Vukovaru.
S obzirom na prosvjede, kako gledate na to da ćirilicom ne budu ispisani natpisi na Ovčari, vukovarskoj bolnici...
Sve je stvar dogovora i procjene pametnih, odgovornih i dobronamjernih ljudi. Ali sad nije riječ o tome. Sad je ćirilica optužena za rušenje države.
Jeste li zadovoljni hrvatskom Vladom?
Imam puno razumijevanja za nevolje u kojima se našla i za objektivne poteškoće, ali i za propuste njezinih prethodnika. Dobro bi nam došlo malo više Vladine hrabrosti i operativnijih odluka na tragu jasnih dugoročnih opredjeljenja, pa i pod cijenu da neke budu i pogrešne.
>> 'Dvojezični natpisi mogu se uvesti za tjedan, toliko treba da se otisnu'
