Dvadeset i pet godina američki televizijski voditelj Larry King bio je zaštitno lice CNN-a. No, odnedavno mu je stalna adresa na drugom kraju svijeta – u Moskvi. Ruska postaja RT, Putinova inačica CNN-a, ne samo da je od američke postaje preuzela Kinga nego je posljednjih godinu dana svojim atraktivnim i dinamičnim programom, kombinacijom vijesti i zabave, pregazila utjecaj koji je diljem svijeta imala televizijska postaja iz Atlante.
Zrakoplov u studiju
Večernji politički program ove ruske postaje 21. stoljeća najčešće počinje džinglom u kojemu američka voditeljica RT-ova programa Abby Martin stavlja crveni ruž na usne. Potom, odjevena u usku crnu haljinu i visoke štikle, uzima teški čekić i jednim udarcem razbija televizor na kojemu se vrti program CNN-a.
I nije to daleko od istine. Doduše, RT ne ubija program CNN-a ili Fox Newsa čekićem nego iznimno dinamičnim i odlično izvedenim programom kakav u američkim medijima gotovo i nije zabilježen. Svi voditelji i novinari govore tečnim engleskim jezikom u kojemu se ne primijeti ni tračak ruskog naglaska, a uporaba računalnih simulacija u vijestima doseže fantastične razmjere.
Kada govore o borbama u sirijskom Alepu, pred novinarima se na stolu nalazi 3D karta grada na koju se kroz studio obrušavaju računalno generirani zrakoplovi Assadovih postrojbi. Kada je tema Edward Snowden, RT je u trenutku dok na svijetu gotovo i nije postojala njegova slika osim isječka skinutog s videa koji je snimio u Hong Kongu, imao Snowdena u trodimenzionalnom obliku. Njegov hologram, naravno. Upravo ova dinamika i nepredvidivost zbivanja u studiju, kao i vrlo dobro osmišljen i izbalansiran pristup vijestima te vrhunske analize i političke emisije u kojima se, naravno, zastupaju ruska stajališta i ruski interesi izbacili su RT na popis vodećih televizijskih kanala današnjice.
– Gubimo medijsku bitku protiv RT i Al Jazeere, – ustvrdila je nedavno bivša državna tajnica SAD Hillary Clinton i to s punim pravom. Prema posljednjim pokazateljima, samo u SAD RT ima 85 milijuna gledatelja, čime je postao najgledanija strana televizijska postaja u zemlji. Prije nekoliko mjeseci postali su i prvi televizijski kanal u povijesti koji je ostvario više od milijardu gledanja priloga na Youtubeu, što dosad nije uspjelo BBC-u, CNN-u ili Fox Newsu. U Njemačkoj je RT gledaniji nego \"domaći\" Deutche Welle.
\"Isprašili\" konkurenciju
Upravo to je i bila namjera ruskog predsjednika Putina koji je u prosincu 2005. preko svog tadašnjeg glasnogovornika Alekseja Gromova i nekadašnjeg ministra informiranja Mihaila Leskina pokrenuo Russia Today, televizijsku postaju koja je trebala po svaku cijenu srušiti svjetski medijski monopol kojega su do tog trenutka držale zapadne televizijske postaje. Dvojac Gromov-Leskin angažirao je za glavnu urednicu dvadesetpetogodišnju novinarku Margaritu Simonijan predavši joj u ruke cjelokupnu infrastrukturu mreže i 300 novinara, od kojih su čak njih sedamdeset bili stranci. Neopterećena prošlošću i ruskim tradicijama izvještavanja kakve su desetljećima prije njegovane u Pravdi ili Izvestiji, Simonijanova je doslovno pregazila medijsku scenu Rusije. U samo nekoliko mjeseci povukla je u redove Russia Todaya desetke mladih, \"nabrijanih\" novinara koji su jedva čekali da na svjetskoj pozornici odmjere svoje snage s tadašnjim veličinama poput CNN-ove Christian Amanpour ili BBC-jeva Martina Bella.
– Russia Today je u tome trenutku bio kanal mladih, neiskusnih, ali vrlo entuzijastičnih novinara. I to novinara koji su imali ideju što raditi, a imali su i sav novac koji im je trebao za realizaciju njihovih ideja – kaže američki novinar Danny Schechter koji je svojedobno osnivao CNN, a u trenucima pokretanja moskovske televizijske postaje bio je jedan od njihovih prvih gostiju.
Koliko su Russia Today, i njegova mlada glavna urednica bili inovativni, i koliko su dobro koristili sredstva koja im je Kremlj bez pitanja stavio na raspolaganje, pokazalo se već za godinu dana kada su prvi odradili javljanje uživo sa Sjevernog pola. Ipak, pravi test za Russia Today počeo je 2008. tijekom rata u Južnoj Osetiji. Tada su zapadni mediji osjetno navijali za Gruziju, dok je Russia Today prikazivala vijesti s druge, ruske strane.
I to znatno bolje od svojih konkurenata. Dok su zapadne kuće \"skidale\" priloge koje im je slao Tbilisi, Russia Today imala je kamere na prvoj liniji bojišnice. Zapadnjaci su imali suhe vijesti, a Russia Today vrhunske analize ne samo vojnih nego i geopolitičkih zbivanja. Golobradi klinci obradom su ove vojne i geopolitičke krize \"isprašili\" dotadašnje novinarske veličine iz Londona, Atlante i Berlina. Tko je htio vidjeti što se doista događa u Gruziji prebacivao je na kanal Russia Todaya. Na zadovoljstvo Moskve koja im je postavila novi cilj: Postanite svjetski medijski lider.
– Nakon četiri godine rada i nakon Južne Osetije više nismo bili novaci, bili smo iskusni novinari, a činjenica da smo u gledanosti potukli i razvikane ekipe bila je veća zadovoljština od ne znam kakvih novaca. Bili smo spremni za dalje – prepričava Simonijan.
Za svoj prodor u svijet promijenili su pristup i nadogradili program. Russia Today uz program na engleskom razvila je i programe na arapskom i španjolskom jeziku, pokrenuli su cijeli niz političkih emisija, i što je najvažnije za prodor na tržište Zapada, promijenili su ime. Više nisu bili Russia Today već RT znajući da prosječni gledatelj u Alabami ili u Birminghamu s predrasudama pristupa vijestima koje u zaglavlju nose pridjev ruski. Od tada je prošlo četiri godine, a RT je zavladao medijima svijeta privukavši ne samo Kinga nego i cijeli niz poznatih lica. Tako je i Jullian Assange iz Ekvadorskog veleposlanstva u Londonu vodio jednu od političkih emisija RT-a.
Mladi lavovi
Putin je odavno shvatio da se utjecaj danas ostvaruje ekonomijom i medijima, a ne samo vojnom silom i sasvim je razumljiva njegova inicijativa za osnivanjem RT-a. Tu se pokazao vrlo pregmatičan. Osigurao je sredstva, i mladim novinarima punima ideja i entuzijazma predložio da zavladaju svijetom.
Nije stoga čudo da su ovi mladi lavovi doslovno pregazili konkurenciju u nekim poljima. Upravo zato danas Rusija ima utjecajan kanal kojim može svoje planove, ideje i svoje viđenje politike predstaviti svijetu, što u kreiranju javnog mijenja igra veliku ulogu.
>> Erdoğan ne trpi kritike, od medija zahtijeva samo da mu laskaju
