Uspjeli smo da naša čokolada ChoCo postane brend, i to zahvaljujući mom ocu Davorinu koji, iako ima 80 godina, još uvijek kontrolira naš rad i proizvodnju, priča nam Dragutin Marković o prvom pogonu koji postaje sve popularniji u proizvodnji jedinstvenih čokoladnih slastica.
– Mora sve biti kako treba. Radimo i trudimo se. Sretni smo što smo uspjeli ostvariti svoje snove. Danas se naša čokolada ne konzumira samo u Hrvatskoj već i diljem regije – govori Dragutin ističući kako mu narudžbe dolaze od svih slojeva hrvatskog društva, od običnih ljudi do političara, pjevača, umjetnika...
Počeli posao s OPG-ovima
– Moja kći Marcela treća je generacija u obitelji koja se bavi proizvodnjom čokolade. Prvi je bio moj otac Davorin, zatim ja i, eto, moja kći. Moj je otac proveo cijeli radni vijek u Krašu kao tehnolog u proizvodnji čokolada i kakaa. I ja sam jedno vrijeme proizvodio vruću čokoladu u vrećicama. U to smo vrijeme povoljno kupovali rabljenu opremu za proizvodnju čokolade, uglavnom zahvaljujući očevim poslovnim kontaktima. Kako sam se primarno bavio mljevenjem rogača i papra, sva je ta oprema stajala pokrivena u nekom kutku skladišta i čekala neka bolja vremena koja su, hvala bogu, i došla, unatoč pandemiji koronavirusa koji uništava hrvatsku ekonomiju – kaže Dragutin Marković.
– Imamo puno narudžbi, pogotovo prije blagdana, ali sve stižemo. Radimo dan i noć, ali se ne žalimo. Postoji jedna poslovica: “Tko radi, ne boji se gladi”. Bolje da imamo puno posla, nego da ga nemamo – govori Dragutin priznajući kako mu je lakše bilo kada je u posao ušla i njegova kći koja mu ujedno i puno pomaže.
– Zajedno s kćeri Marcelom Marković Halkić odlučio sam svoje znanje i iskustvo pretočiti u ChoCo – brend ručno rađenih slastica. Ono po čemu su te slastice specifične jest buča. Kombinacija čokolade i bučinih koštica ideja je stara tri godine. Marcela je tada bila na rodiljskom dopustu. Započeli smo suradnju s OPG-ovima. Oni su davali koštice, a mi smo navlačili čokoladu. Zatim su dalje pakirali i prodavali taj proizvod tako da ljudi dugo nisu ni znali da mi sudjelujemo u toj proizvodnji. To je tako trajalo jedno vrijeme, do odluke o samostalnom proboju na tržište – govori Dragutin ističući kako je puno novca uložio u posao, a zarada je minimalna jer su njihove cijene takve da su pristupačne svima i prilagođene trenutačnoj teškoj ekonomskoj situaciji.
– Evo, samo ovaj aparat za isušivanje vlage košta kao suho zlato, ali morate ga imati jer u prostoriji ne smije biti vlage jer tada čokolada gubi sjaj – govori Dragutin napominjući da su razvili i namaze.
– Ubačene komponente, šećer, sjemenke, koštice, masti i ulja, lecitin, kuhamo desetak sati, kao kod klasičnog namaza. Samo što smo mi prvi koristili sjemenke i koštice buče te bučino ulje – otkriva Dragutin govoreći da pri prvoj konzumaciji ljudi najčešće ne mogu definirati kakav okus osjećaju.
Suprug preuzeo kućanstvo
– Posao smo podijelili tako da sam se ja posvetio proizvodnji dražeja i namaza, a Marcela je zadužena za izradu pralina. To je jako zahtjevan posao jer ako se kalup dobro ne ispolira, na kraju cijelog procesa, koji traje po nekoliko sati, proizvod možda neće biti onakav kakav bi trebao biti. Puno je faktora koji mogu poći krivo – priznaje Dragutin dodajući kako za vrhunsku čokoladu osim puno rada i truda treba imati i dobru sirovinu.
– Mi uzimamo belgijsku čokoladu Callebaut. Koriste je svi bolji čokoladari. Za izradu figurica iz kalupa, poput svetog Nikole ili Djeda Mraza, koristimo i jednu talijansku čokoladu koja se bolje razlijeva i za to je primjerenija – govori Dragutin ističući kako uz unikatne praline imaju i bogatu ponudu različitih dražeja.
– Bude li sve teklo po planu, nakon Nove godine planiramo ubrzati proizvodnju ugradnjom tunela za hlađenje čokoladnih kalupa – kaže Dragutin dodajući kako se obično na praline lijepe gotovi ukrasi, dok se sve ispisuje ručno, izravno na pralinu jestivim bojama tako da se može realizirati bilo koja želja ili ideja. To nije jednostavan posao, treba vam mirna i precizna ruka. Planiraju trgovinu otvoriti i u Velikoj Gorici kod autobusnog kolodvora.
– Teško je napraviti vrhunsku čokoladu, iziskuje to puno vremena i truda, a treba se brinuti i za obitelj i trogodišnju kćer. Uskočio je moj suprug Jasmin koji me podržava u poslu te je preuzeo kućne obveze i brigu za našu kćer kako bih se ja mogla što više posvetiti svom poslu. Ljudi su zadovoljni našim proizvodima. Imamo jednostavne i klasične okuse, ali i praline sa slanom karamelom, marcipanom... – kaže Marcela Marković Halkić.
