Zakon o suzbijanju diskriminacije važan je korak naprijed utoliko
što konkretno definira što je diskriminacija te
određuje kazne, no njegovo donošenje ima i tamnu stranu,
smatra Stjepan Pavlek.
– Iako svi govore da je izglasavanjem u Saboru, uz samo jedan
suzdržani i jedan glas protiv, Crkva na neki način poražena, njoj su
učinjeni i nezamislivi ustupci. Jednim takvim ustupkom Crkva je
izdvojena te je njoj diskriminacija dopuštena, čime je
stavljena iznad zakona – kaže Pavlek. Time se direktno potire
osnova pravnog sustava – da su pred zakonom svi jednaki. Kako
običnim ljudima objasniti da, ako ponove nešto
što su čuli s oltara, mogu biti suđeni i osuđeni?
– oštar je Pavlek.
– Premda je izgledalo da je u Saboru postignut konsenzus o
osudi diskriminacije te njezine kriminalizacije, Pavlek ustraje u tome
da je ovaj zakon zapravo suprotan svjetonazoru HDZ-a, no da je pri
glasovanju prevladala stranačka stega. Da hadezeovci zaista vjeruju da
je diskriminacija kriminal, kao što su proglasili ovim
zakonom, ne bi radili iznimke kojima Crkvi dopuštaju
diskriminaciju. Zar je Crkva kriminalna organizacija da bez kriminala
ne može? Vrlo je tužno što se Crkva protiv Zakona o
suzbijanju diskriminacije dignula kao protiv smrtnog neprijatelja, a
zapravo je riječ o nečemu što bi prva trebala podržati.
Osnovna namjera tog zakona je boriti se protiv neosnovanog pravljenja
razlike među ljudima, zalagati se za jednakost i ravnopravnost ljudi.
Ono što je u pravnom svijetu sintagma “pred
zakonom su svi jednaki”, u vjeri je izraženo izrekom
“pred Bogom su svi jednaki”. Te su dvije stvari
apsolutno u skladu. Iz toga proizlazi da su crkveni velikodostojnici
koji su u svađi sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije, zapravo, u
svađi s kršćanstvom – objašnjava
Pavlek.
ZAKON O DISKRIMINACIJI S. Pavlek hvali novi zakon, no tvrdi:
