Povijesni dan za Crnu Goru – u crnogorskom su parlamentu zastupnici jučer izglasali odluku o ulasku njihove zemlje u NATO, no to nije išlo pretjerano glatko. U dvorani Skupštine u Cetinju, u kojoj se najviše zakonodavno tijelo Crne Gore sastaje samo u slučaju donošenja povijesno važnih odluka za zemlju, nalazilo se tek nešto više od polovice zastupnika jer je veći dio oporbe bojkotirao zasjedanje. Istodobno, na ulicama Cetinja trajao je veliki prosvjedni skup protivnika ulaska Crne Gore u NATO.
Prosvjed na ulicama
Prosvjed je organizirao prosrpski oporbeni savez Demokratska fronta, dok su iz redova oporbe na zasjedanju bili prisutni samo zastupnici vladajuće Socijaldemokratske partije, dok su se zastupnici Građanskog pokreta URA i DEMOS-a proglasili “nenadležnim” za takvu razinu odlučivanja.
S druge strane, vladajuća Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića ustraje na tvrdnjama kako referendum nije potreban jer odluka o pristupanju NATO savezu ne mijenja ustavnopravni položaj Crne Gore.
– Zastupnici danas imaju povijesnu privilegiju. Ovakva odluka nigdje se osim na Cetinju nije mogla donijeti, a današnji dan upisujemo u najsvjetliju povijest Crne Gore – rekao je za otvaranja sjednice parlamenta crnogorski premijer Duško Marković.
Inače, Crna Gora je po pitanju pristupanja NATO-u podijeljena na dvije struje, a vladajući DPS-ovci Mile Đukanovića odbijaju referendum jer nisu sigurni da bi on završio pozitivnim ishodom. Naime, dobar dio stanovnika Crne Gore smatra se Srbima i ne žele se odlukama o pristupanju savezu distancirati od Beograda i bliskog odnosa s Rusijom. Ujedno, tijekom 1999. NATO je raketama i udarima zrakoplovstva uništavao vojne ciljeve u tadašnjoj Jugoslaviji, pa pristupanje NATO-u ima i sentimentalno značenje za dio crnogorskog stanovništva. S druge strane, stanovnici zemlje koji se smatraju etničkim Crnogorcima apsolutno odobravaju ne samo pristupanje NATO-u već i svaki oblik eurointegracija, uključujući članstvo u Europskoj uniji.
Geopolitička igra
Inače, u vojnom smislu Crna Gora ne znači apsolutno ništa u smislu jačanja vojnog saveza, no geopolitički argumenti za primanje Crne Gore u članstvo potpuno je jasno. Naime, na taj se način smanjuje ruski politički utjecaj u regiji, ali se i stavlja svojevrsna “barijera” Rusiji na bilo kakvu mogućnost podizanja pomorskih baza na Mediteranu. Rusija je, zbog svojih investicija u Crnoj Gori, ali i zbog utjecaja na dio tamošnjih političara prilično u jakoj poziciji, no primanjem zemlje u NATO ovaj se utjecaj “reže”. Prevedeno, ako se Crnu Goru ne bi primilo u NATO, vrlo je izgledno kako bi se Podgorica prije ili poslije okrenula Moskvi. A tada bi, u kratko vrijeme, Rusija vjerojatno dobila na korištenje pomorsku bazu u Boki kotorskoj.
Moskva u ovome trenutku ima vojno pomorsku bazu u Siriji, u Latakiji, no svako daljnje širenje prema zapadu, uključujući i područje Jadrana, na ovaj je način vještim vojno diplomatskim manevrom zapriječeno.
Ovu situaciju konfrontacije Rusije z Amerike Milo je lukavo iskoristio kao i Tito nekad. Vjerojatno će ići na pretvaranje Crne Gore u profitabilnu poreznu oazu što mu zapad neće braniti zbog toga što ih trebaju kao branu Rusima na Mediteranu. Sada je Rusima Dodik ostao jedini adut u porodiranju na zapad. Stara želja nimalo ne jenjava.