Sim Shagaya, nigerijski poduzetnik, kratkotrajno je uzbudio javnost svojim tvitom u kojem je ustvrdio da je Split – Afrika u kojoj ima struje! Normalno, izazvalo je to bujicu kojekakvih komentara, ove i one vrste, pa je Sim taj svoj tvit skinuo. Onima koji su se potrudili i pogledali tko je gost iz Nigerije vjerojatno nije palo na pamet da ispod njegova tvita plasiraju neukusan komentar. Jer, gospodin je Shagaya osnivač i vlasnik jednog od najvećih zapadnoafričkih web-shopova, recimo afričkog Amazona, konga.com. Utjecajni globalni poslovni magazin Forbes 2014. godine imenovao ga je jednim od desetero najmoćnijih ljudi u Africi.
Naravno, netko može reći da nešto što je broj jedan u Africi u Europi ili Americi možda ne bi bilo ni među prvih stotinu. Više se ni to ne može tvrditi. Na kontinentu podijeljenom na 54 države u kojima živi 1,07 milijardi ljudi ekonomija ima 140.000 dolarskih milijunaša. Već površni pogled na brojke govori i zašto je to normalna stvar. Afrika je 2013. bila gospodarski najbrže rastući kontinent s rastom od 5,6 posto godišnje.
Očekuje se da će bruto domaći proizvod doseći rast od šest posto do 2023. godine. Afrička razvojna banka ove je godine procijenila da je Afrika druga najbrže rastuća svjetska ekonomija koja će se brzo oporaviti od pada prošle godine. Očekuje se da će se brzo oporaviti od prošlogodišnjeg pada te da će do kraja ove godine rast ponovno doseći respektabilnih 3,4 posto, a već sljedeće godine visokih 4,3 posto.
Nije sve u brojkama
Kada se pogleda po regijama, više od trećine zemalja subsaharske Afrike bilježi čak i šestpostotni rast, dok još trećina ima rast između četiri i šest posto godišnje. Prema jednoj procjeni, to područje moralo bi doseći bruto domaći proizvod od 12 bilijuna dolara do 2030. godine, 29 bilijuna dolara do 2050. godine. Uz gotovo dvostruki rast stanovništva koje bi do tog perioda trebalo prijeći dvije milijarde. Nekoliko je međunarodnih promatrača proglasilo Afriku budućim zamašnjakom svjetskog gospodarskog razvoja. Ipak, 2013. godine Svjetska banka Afriku označava kao najsiromašniji nastanjeni kontinent koji će ipak doseći tisuću dolara godišnje po glavi stanovnika do 2025. godine ako se takav rast održi. Ne može se, dakle, još smatrati da je Afrika već ravna velikim ekonomijama, ali svakako je na putu da to u nekom trenutku ne tako daleke budućnosti postane.
– Oni imaju nizak stupanj razvoja, što znači da je sve jeftino. Imaju dosta resursa, puno radne snage, ali insuficijentni su po pitanju infrastrukture, kvalitete upravljanja (mislim na makroekonomiju), zdravstvenog stanja populacije i političke stabilnosti. Rast je u različitim dijelovima različito upogonjen, ali ekonomisti spominju rudarenje (prirodne resurse), manje političkih sukoba, a kao najvažnije činjenicu da stanovništvo polako implementira novu tehnologiju, zatvara dugogodišnje probleme i razvojne rupe s tehnologijom, a i elite idu ukorak s tim pa unapređuju makroekonomsko upravljanje – kaže naš poznati ekonomski analitičar prof. dr. sc. Josip Tica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Zanimljiv je i demografski trend prema kojem će za 35 godina jedan od četiri stanovnika svijeta biti iz Afrike, do te 2050. godine Afrika će činiti četvrtinu svjetske radne snage. Nije sve u brojkama, jer je afričko stanovništvo pretežito mlado te je sve više urbanizirano i povezano. Prema agenciji McKinsey, riječ je o najbrže rastućoj srednjoj klasi u svijetu, afrički će kupci u sljedećih deset godina pridonositi svjetskoj ekonomiji porastom potrošnje koja će doseći 400 milijardi dolara.
– Očigledno kako su u Africi priliku dobili kreatori ekonomske politike da na temelju iskustva Indije i Kine naprave dodatnu optimizaciju i pokrenu stvari nabolje. Isto tako u cijelom nizu zemalja na djelu je proces urbanizacije, a oni koji ostaju u ruralnim dijelovima znatno povećavaju produktivnost pomoću tehnologije. Golem napredak napravljen je na izgradnji cesta, odnosno njihovu asfaltiranju, a što onda vuče za sobom cijeli niz sektora – kaže dr. Tica. Prema atlanticcounsil.org, deset je afričkih zemalja na koje je ove godine posebno trebalo obratiti pozornost. Obala Bjelokosti jedna je od ekonomija na koje treba obratiti posebnu pozornost. Imala je prošle godine drugi najveći gospodarski rast. U samo prvih devet mjeseci prošle godine u toj je zemlji otvoreno 5720 novih tvrtki ponajviše zbog povoljne gospodarske klime. Vjerojatno niste znali da je svjetski lider u obnovljivoj energiji – Maroko. Ta će zemlja do 2020. godine pokriti 40 posto svojih potreba obnovljivim izvorima. Taj podatak djelovat će još ozbiljnije kada se zna da je još prije nekoliko godina ta zemlja bila najveći uvoznik energije na Bliskom istoku te da je pokrivala 97 posto svojih potreba iz fosilnih goriva. Povijesni je događaj najava gradnje marokansko-nigerijskog plinovoda koji će dvije zemlje spojiti s Europom. Onda je tu i Senegal koji razvija 27 ključnih projekata i 17 velikih reformi koje obuhvaćaju raznolike sektore, od poljoprivrede preko financija, obrazovanja pa do zdravstva i financijskih usluga te turizma.
Najveća je ekonomija Istočne Afrike Kenija koja maksimume vuče iz zajedničkog tržišta tog dijela Afrike. Keniji prijeti politička nestabilnost zbog koje bi je mogla preteći Etiopija. Ta zemlja, nekada simbol gladi, imala je prosječan rast posljednjih deset godina veći od deset posto. Samo je u posljednja tri mjeseca prošle godine tamo ušlo 500 milijuna dolara stranih izravnih investicija. K tome, očekivalo se još čak tri i pol milijarde dolara novih investicija. Međutim, zemlje koje su se uglavnom oslanjale na energente doista su pretrpjele ekonomski pad. Nigerija je najmnogoljudnija zemlja tog kontinenta i prije tri godine iznikla je i kao najveće afričko gospodarstvo. Depresija prošle godine bila je prouzročena niskim cijenama nafte, ali i smanjenom proizvodnjom zbog pojačanih napada militanata u naftom bogatoj delti Nigera.
Naslonjeni na prirodu
I izostanak aktivnosti tamošnje vlade prema popravljanju poslovne klime pridonio je da Nigerija završi tek 169. od 190. zemalja koje Svjetska banka obrađuje u svojem godišnjem izvještaju Doing Business, ali i da izgubi status najveće ekonomije afričkog kontinenta. Tako je zbog navedenih razloga Angola postala najvećim proizvođačem nafte na afričkom kontinentu, no bez stvarnog značenja jer i tu su zemlju pogodile niske cijene nafte. Južna Afrika, nekadašnji gospodarski čimbenik i u svjetskim razmjerima, danas je tek jednu stepenicu iznad Moodyjeva “junk” statusa, čemu ne pogoduju korupcijski skandali povezani s predsjednikom Jacobom Zumom. Politička nestabilnost glavni je čimbenik nesigurnosti vanjskih ulagača iako je Južna Afrika vratila svoj status najveće ekonomije tog kontinenta. Politička nestabilnost s korupcijom potresa i Demokratsku Republiku Kongo, najveću državu subsaharskog pojasa te po stanovništvu četvrtu najveću afričku državu.
– Tri najveće ekonomije Nigerija, Južnoafrička Republika i Angola pod snažnim su utjecajem cijena sirovina na svjetskim tržištima nafte, zlata, dijamanata, različitih metala itd. Ipak je to neka struktura ekonomije koja je dosta naslonjena na izvlačenje prirodnih resursa, prometni položaj i poljoprivredu, ali polako i prerađivačka industrija uzima ili će uzimati veći udio u dodanoj vrijednosti ako planiraju ići za kineskim ili indijskim modelom razvoja – kaže profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Migranti nose milijune
Jasno je da su gospodarski potencijal afričkog kontinenta prepoznale i svjetske sile. Kina se 2015. godine obvezala uložiti 60 milijardi dolara u afričko gospodarstvo. Računa se da će se novac uložen u gospodarstvo Crnog kontinenta uz takav rast vratiti relativno brzo, za nešto više od desetljeća. Najviše povjerenja Kinezi imaju u Egipat, u koji su uložili 24 milijarde dolara, pa u Nigeriju i Alžir, u koje su investirali nešto više od po šest milijardi, pa u Južnu Afriku, u koju su uložene četiri i pol milijarde, Mozambik s nešto više od četiri milijarde. Ukupno se očekuje da će ove godine vanjske strane investicije u afričke ekonomije doseći 57,5 milijardi dolara. Osim Kinezima, Egipat je atraktivan i ostalim ulagačima pa, kada se uračuna i kineski novac, 2016. godine stigla je 10,1 milijarda dolara, pa Maroko s 4,9 milijardi pa Angola s 4,4 milijarde. Očito je da investitori imaju povjerenja u reforme koje se provode u Egiptu nakon Arapskog proljeća te računaju da će se i ta zemlja sasvim sigurno naći među najvećim ekonomijama afričkog kontinenta kroz kraće vrijeme. Također, Egipat je i jedna od zemalja s najvećim brojem migranata za koje se procjenjuje da će u zemlju vratiti 19,2 milijarde dolara, manje jedino od Nigerije u koju se vraća 20 milijardi dolara. Ništa čudno, 2,7 milijuna Egipćana živi izvan zemlje.
