Iako je za gotovo cijelog političkog djelovanja bio "igrač" Slobodana Miloševića, za Momira Bulatovića može se reći da je bio važan čimbenik u burnom razdoblju raspada Jugoslavije i vremenu Miloševićeva režima.
Premda je nepuno desetljeće proveo na čelu Crne Gore, u nju je došao tek 1975., kada se u Podgorici, tadašnjem Titogradu, upisao na Ekonomski fakultet. Rođen je 21. rujna 1956. u Beogradu, a kako mu je otac bio vojna osoba, Bulatovićeva obitelj često se selila pa je tako osnovnu i srednju školu završio u Zadru.
Politikom se bavio i u omladinskim te u studentskim organizacijama, a 1989. izabran je za predsjednika Predsjedništva Saveza komunista Crne Gore. Nakon pada komunizma te u začecima višestranačja postao je predsjednik Demokratske partije socijalista, a na prvim višestranačkim izborima 1990. izabran je za predsjednika Crne Gore.
Nakon osam godina na čelu republike i sukoba u vrhu svoje Demokratske partije socijalista, čiji je predsjednik bio od osnivanja, Momir Bulatović izgubio je na predsjedničkim izborima od svog dotadašnjeg suradnika i premijera Crne Gore Mile Đukanovića. No, kao blizak suradnik, a neki bi rekli i produžena ruka, Slobodana Miloševića, dobio je ponudu da sastavi vladu na saveznoj razini.
Na toj poziciji Bulatović je ostao nepune dvije godine, ali iznimno burne za povijest tadašnjih saveznika Srbije i Crne Gore. Imao je nezahvalnu dužnost proglasiti stanje neposredne ratne opasnosti, a potom i ratno stanje u tijeku NATO-ove akcije bombardiranja Jugoslavije 1999. godine.
Padom Slobodana Miloševića Bulatović je izgubio i Socijalističku narodnu partiju, drugu stranku koju je osnovao nakon gubitka DPS-a. Nakon tog poraza povukao se iz politike i posvetio znanstvenom radu. Trenutačno je predavač na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Sve političke koncepcije koje je od početka zagovarao urušile su se. Izgubio je tri države i dvije stranke. Nakon svega, u razgovoru za naš list priznao je da se smatra gubitnikom, ali gubitnicima smatra i sve narode na prostoru bivše Jugoslavije. Rat se po njegovu mišljenju mogao spriječiti, ali to nije bio interes međunarodnih centara moći.
Danas žali za mnogo čime priznajući neke krupne pogreške. Bavio se i novinarstvom, objavio je više stručnih radova iz područja ekonomije, a autor je i dviju knjiga. Znatan dio njegova djelovanja trenutačno se temelji na autobiografskim djelima u kojima kao izravan svjedok ključnih događaja iz novije prošlosti opisuje zakulisne igre koje su odredile sudbinu tisuća ljudi.
