Crowdfunding je postao značajno novo oruđe osobnog i društvenog napretka. Podaci iz 2015. godine ukazuju kako je na ovaj način, posezanjem za malom novčanom potporom od velikog broja ljudi putem interneta, za razne aktivnosti prikupljeno više od 34 milijarde američkih dolara. Kampanju obično pokreće osoba, ili pak skupina ljudi, predstavljanjem ideje na jednoj od tzv. internetskih platformi za crowdfunding. Zatim se što veći broj ulagača nastoji potaknuti na doprinos realiziranju ideje uplatom donacija. U 2012. godini crowdfunding je bio moguć putem pet stotina različitih platformi, a do 2016. bilo ih je već dvije tisuće. Stoga pokretači kampanja moraju dobro istražiti postojeće platforme, kako bi svoju ideju oglasili na onoj gdje imaju najveće izglede za uspjeh u prikupljanju novca.
No, zašto bi im itko dao svoj novac? Jedan općenit razlog je što ulagač time izravno kupuje vlasnički udio u budućoj kompaniji, utemeljenoj na predloženoj ideji. Drugi je, pak, humanitarne ili emotivne naravi, kada se nudi aktivnost koja ima širu društvenu vrijednost, i od koje će cijela zajednica imati određenu korist. Posebnu podvrstu čini lansiranje novih tzv. “kriptovaluta”, poznato kao “initial coin offering” (ICO). Tu ulagači najčešće dobivaju digitalne tokene s određenom vrijednošću u zamjenu za svoje ulaganje. Na ovaj način pokrenuti su u 2017. godini npr. Tezos, Bancor i Status, privukavši između 100 i 230 milijuna dolara potpore od ulagača. Iako se termin “crowdfunding” prvi put spominje u 2006., sama ideja nije novost. Povijesno, koristio ju je još francuski filozof Auguste Comte, koji je 1850. izdavao papirnate potvrde za novac.
Novac se nadao prikupiti od ljudi koji su cijenili njegov rad, kako bi se mogao nastaviti baviti filozofijom bez brige o svakodnevnom preživljavanju. A kada su Francuzi poklonili Amerikancima čuveni Kip slobode, američke vlasti nisu uspjele pronaći sredstva za izgradnju velebnog postolja. Tada je Joseph Pulitzer u časopisu New York World pokrenuo javnu kampanju, pa je više od 120.000 ljudi uplatilo malu donaciju kojom je postolje izgrađeno. U doba interneta, crowdfunding su u opću primjenu uveli umjetnici tražeći potporu za svoja djela, najčešće film ili glazbu. Oduševljeni obožavatelji britanske rock-grupe Marillion prikupili su crowdfundingom 60.000 dolara kako bi omogućili turneju te grupe po SAD-u, a kasnije su im na isti način financirali i snimanje albuma. To je pridonijelo razvoju platforme ArtistShare u 2003. godini, a ubrzo su slijedile i poznate platforme Kiva (2005), IndieGoGo (2008), Kickstarter (2009), GoFundMe (2010), Microventures (2010) i YouCaring (2011). Do 2012. bilo je registrirano više od milijun crowdfunding kampanja, a do 2015. najuspješnija je bila ona za razvoj internetske igre “Star Citizen”, koja je namakla čak 77 milijuna dolara od zainteresiranih budućih igrača. Nevjerojatno brz daljnji razvoj ovog modela rješavanja problema, koji zaobilazi sve prepreke jer omogućuje zainteresiranima da izravno, bez ikakvog posrednika, podrže svojim novcem ideje koje im se svide, doveo je do fragmentiranja i uske specijalizacije platformi, te primjena u najrazličitijim područjima ljudske djelatnosti. Jedan od primjera je tzv. “litigacijski crowdfunding”, gdje osoba koja smatra kako ima jasnu podlogu za veliku odštetu putem sudske tužbe protiv neke kompanije ili organizacije, ali nema novca za vrhunske odvjetnike i sudske troškove, prikuplja novac na ovaj način a dobivenu odštetu dijeli s ulagačima. Na sličan način se, crowdfundingom, može prodavati i rizičan dug, ili pak renovirati nekretnina. Kampanje mogu poprimiti i vrlo neočekivan tijek.
Godine 2014. Zack Brown pokrenuo je kampanju u kojoj se nadao prikupiti samo 10 dolara kako bi spremio krumpir-salatu. To je zabavilo ulagače na platformi, pa su kampanju proširili društvenim mrežama. Prikupila je 55.000 dolara od gotovo sedam tisuća ulagača. Zack je tada kupio gotovo dvije tone krumpira i s prijateljima napravio salatu, te je sve ulagače pozvao na zabavu gdje su je i pojeli. Iako svi spomenuti primjeri prikazuju kako je crowdfunding vrlo progresivna ideja, koja je često idealističke, kreativne ili humanitarne naravi, ona ipak nije pošteđena najnižih ljudskih strasti.
U sklopu crowdfundinga razvio se poseban ogranak kojeg upražnjavaju tzv. prosjaci u virtualnom prostoru.
To su ljudi koji toliko čeznu za luksuznim automobilima, raskošnim vjenčanjima, putovanjima na atraktivna mjesta ili plastičnim operacijama, da pokreću crowdfunding kampanje. U njima prenose svoje naglašeno nesretne životne priče pune intimnih detalja, ne bi li uvjerili bilo koga da im uplati novac koji bi im sve to i omogućio – vršeći time tzv. “cyberbegging”.
