Nakon “žutih prsluka”, koji se deset tjedana pojavljuju na političkim bulevarima, Francuzi su posljednjega vikenda počeli stavljati “crvene šalove” i izlaziti na ulice. U Parizu se u nedjelju okupilo više tisuća ljudi koji oko vrata nose crvene šalove pa se postavlja pitanje o kakvom se pokretu radi.
“Dvije političke boje ne dolaze iz istoga butika: sa “žutom” se izražava žestoka opozicija politici Emmanuela Macrona, koja je redovito prelazila u nasilje; s “crvenom” je metoda političke borbe puno mekša iako ni taj sloj prosvjednika ne podilazi “svome” predsjedniku. I oni bi htjeli izražavati nezadovoljstva – opravdano, i u njihovoj optici – socijalnim stanjem u zemlji, ali ne bi htjeli supotpisati nasilje koje “žuti prsluci” koriste protiv države i njenih institucija.
Republikanski marš slobode
Dvije se ulične pojave razlikuju u sredstvima, to je očito: dok su “žuti prsluci” spremni na sve, u uvjerenju da bi krajnji cilj – rušenje predsjednika Macrona – opravdao sva sredstva, “crveni šalovi” nemaju ni isti cilj, ni ista sredstva borbe protiv vlasti. U prvome javnom nastupu, oni su istaknuli mnogo više razlike prema “žutim prslucima” negoli sličnosti s vlastima: s parolom “Stop nasilju”, ogradili su se od svojih konkurenata, a s krilaticom “Da demokraciji, ne revoluciji” udaljili od njih cijelu svjetlosnu godinu. Oni nastupaju kao zagovornici reformi.
U tradicionalnoj skali, “žuti prsluci” bi više odgovarali ideji revolucionarne sekte; kad bi mogli, oni bi srušili vladare i promijenili sistem. Kao ni drugi revolucionari prije njih, ni oni nemaju nikakvi projekt: više znadu što neće, nego što hoće. Nove snage, obilježe “crvenim šalovima”, u toj se konstelaciji javljaju kao reakcija na „žute prsluke“, prije svega na njihove metode nasilja, koje smatraju opasnima i za društvo i za državu. Sami paze da se ne stave u perspektivu borbe protiv “žutih prsluka”; to bi ih diskreditiralo kao režimski pokret, koji bi samo skrenuo vodu na mlin svojih konkurenata. Tko je htio svoje mjesto u defileu, morao je prihvatiti posebni uvjeta za sudjelovanje – da “crveni šalovi” nisu podrška predsjedniku Macronu, nego vezivanje uz Republiku i njene vrijednosti mira i slobode. Nekoliko poslanika i senatora Macronova pokreta Republique en marche ugrožavalo je poziciju političke neutralnosti iako su striktno pazili da budu diskretni i neutralni.
Znakovito je da se “crveni šalovi” nisu raspršili po Parizu, da i oni mogu “spontano” udarati u osjetljive punktove kao “žuti prsluci”, nego su svoj “republikanski marš slobode” ograničili na tradicionalnu prosvjednu rutu od Trga Nation do Bastille. Htjeli su „crveni šalovi“ i na taj način pokazati da su oni organizirani, da poštuju republikansku tradiciju, da njihovo nezadovoljstvo neće prijeći u nasilje. Neke njihove parole – “Fašizam neće proći” ili “Ne želimo da zemlja prijeđe u diktaturu” – najavljuju da bi u nastavku moglo doći do ozbiljnijeg okršaja između samih prosvjednika. Razlike, za početak, nisu beznačajne. Potvrdi li se da imaju i različiti odnos prema državnim vlastima, mogle bi se povećavati, sve do toga da izazovu mali “građanski rat”.
Mogli bi doliti ulje na vatru
“Žuti prsluci” su nastali aktivizmom društvenih mreža. Radikalizam njihovih zahtjeva može upozoravati na to da nisu daleko od populističkoga trenda: i oni nastupaju u ime osiromašenog naroda, i oni traže sve ili ništa. Njihova reakcija na pojavu “crvenih šalova” samo potvrđuje da su spremni ići dalje u osporavanju vlasti koja iz njihova ugla nije uspješna, ali je legitimna iz svih drugih uglova. Nema smirivanja na vidiku kad ionako “sve gori“ i neće ga biti dok je Emmanuel Macron u Elizejskoj palači!
Ne treba isključiti da bi “crveni šalovi” mogli doliti ulje na tu vatru, pogotovo ako „žuti prsluci“ dožive njihovu pojavu kao spašavanje predsjednika Macrona. Objašnjenje novoga pokreta da njegovih 10.000 prosvjednika nastupa u ime “tihe većine” koja ne reagira mjesecima na nasilje prema institucijama, moglo bi dodatno raspaliti vatru umjesto da smiri napetosti.
VIDEO Pogledajte kako je ruski lovac presreo švedski istraživački avion koji je letio iznad Baltika
Nikada nijesam voleo Crvenu boju. Better dead than read !