Baš nekako u vrijeme kad se sonda spustila na Mars, a kineski znanstvenik, genetičar He Jiankui, ustvrdio da je pomogao napraviti prve dvije genetski modificirane bebe koje su prirodno imune na HIV, ovim je našim prostorima snažno odjeknula poruka koju je odaslao Korado Korlević, naš vodeći astronom svjetskoga glasa, izjavivši da trebamo čuvati našu civilizaciju jer se ona bliži kraju. Kazao je to na u Rovinju održanom predavanju “Search for Extraterrestrial Intelligence” (SETI).
Riječ je o dugogodišnjem projektu kojim se s pomoću radioteleskopa smještenog u Arecibu pokušavaju pronaći dokazi o postojanju razumnih bića u svemiru, ali ni nakon 58 godina potrage iz svemira se ne čuje ništa doli tišine.
Izgovorio je astronom, koji će za sebe kazati da je ponajprije edukator i od kojeg brojna djeca crpe znanja, da se na očuvanju civilizacije radi i da je najvažniji korak osigurati da ne dođe do gubljenja znanja. Jedan od primjera kako to učiniti jest provedba projekta Ozymandias prema kojemu bismo uz pisanu riječ trebali sačuvati i slike, fotografije, skulpture, glazbu i ples. Projekt Svjetske zaklade za raznolikost usjeva koji se zalaže za dugotrajno skladištenje sjemenja biljaka na otoku Svalbardu još je jedan pokušaj očuvanja genetskog varijabiliteta, a vraćanje znanstvene pismenosti u škole također otvara mogućnost očuvanja baštine. No nakon što je pobrojio mogućnosti kako spasiti civilizaciju, Korlević je zaključio da se ni uz sve napore cijela populacija pak neće moći izvući.
Pravljenje superdjece
Bilo je to njegovo izlaganje povod da se zaputimo u Istru, u Višnjan gdje je Korlević još prije nekoliko desetljeća bio jedan od utemeljitelja Višnjanske škole astronomije. Spustivši se iz kupole izgrađene 1976. godine na općinskoj zgradi u glavnoj ulici u mjestu, užurbano nam je kazao da za dogovoreni razgovor baš i nema vremena jer mora ići u nedaleki Poreč, po ženu, pa nije red da ona čeka i ljuti se. Još kad je čuo da smo ga naumili i fotografirati, gledao je kamo bi zbrisao jer mu se to nije dalo, a izgovor je bio da na sebi ima radne hlače.
Ipak, uspjeli smo se dogovoriti da nas povede put nove zvjezdarnice izvan mjesta, nesigurni hoće li se ondje uopće i uprizoriti jer je rekao da ide za nama, no naposljetku je stigao. Nekako kao da se odobrovoljio kad nas je uveo u “svoje carstvo” kojim dominira donirani teleskop TT1 – osmi teleskop svijeta po broju mjerenja opisanih objekata, ispred kojeg su jedino oni na Havajima i u Arizoni – za koji je napravljena posebna CCD kamera sa setom filtara, pa nas je, potegnuvši iz boce light colu, svoj doping, posjeo ispred velikog monitora na kojem nam je pokazivao fotografije zviježđa snimljenih moćnim teleskopom.
– Pandorina kutija je otvorena i sad nam ostaje vidjeti što će iz nje izaći. Nije sigurno da je Kina uistinu napravila GMO djecu, ali neizbježno je da će se početi editirati ljudski zameci. Uvijek će se naći netko tko će htjeti imati superdijete, Homo superior. Svaka je stvar izuzetno dobra ili izuzetno loša, ovisi o tome kako se koristi. Dvije su države te koje nemaju etičkih dilema smije li se nešto raditi ili ne – Švicarska i Kina. Ova vijest nije objavljena u znanstvenom časopisu i upitno je jesu li u Kini to uistinu i učinili ili je to probni balon, da se vidi što bi se dogodilo ako bi se to uistinu dogodilo. Ali neizbježno je da se to dogodi.
Scenarij Venere ili Marsa?
Kao kad djeci u vrtiću daš šibice, naučiš ih paliti i onda samo čekaš koliko će proći da netko proba zapaliti zavjesu. Sad smo u situaciji da su djeca – a to smo svi mi – dobila šibice. I to genetske šibice. Moć bogova smo dali ljudima. U slučaju da naša civilizacija izgura još trideset i pet godina, naši će nasljednici napućivati galaksiju. Nastupit će strojna civilizacija. Uspijemo li sa strojevima, tom našom djecom, činiti simbiozu, oni će nas uzeti kao zapis. Jer, DNK je kao softver. Odvest će nas sa sobom u galaksiju i isprintati. Za naš će zapis trebati 13, a za kukuruz 50 gigabajta memorije jer on ima više zapisa nego mi. Gotovo kao čovjek zapisa imaju amebe – govori Korlević o našoj civilizaciji za koju kaže da joj se ne piše baš dobro, pa na osnovu istraživanja koje provodi kaže kako postoji 19-postotna vjerojatnost da na kraju ovog stoljeća Homo sapiensa više ne bude.
Drugi je scenarij da preživi, ali manje od dvije milijarde ljudi.
Tumači nam zatim kako ne postoji jedan scenarij budućnosti, već projekcije do kojih se dolazi uz pomoć matematičkih metoda s vektorima i ključanicama, zbog čega budućnost izgleda kao stablo jer vektor kreće iz sadašnjosti u kojoj se događa važno otkriće. Stoga je, objašnjava, njegov i posao znanstvenika s kojima radi na edukaciji novih generacija da mogu predvidjeti koje su budućnosti moguće i koje su osobine bitne pa se tako ispostavilo da, na primjer, engleski i matematika nisu bitni, ali zato jest sposobnost učenja i mogućnost suradnje s drugim ljudima.
– U prošlih nekoliko godina svjedočili smo brzom slijedu “kaosnih ključanica”, i mnoge projekcije budućnosti, kakve su opisivali pisci znanstvene fantastike, više nisu moguće. U preostalom, N-dimenzionalnom prikazu mogućih budućnosti, sada se već vidi nekoliko važnih “grana”. Pogledamo li oko sebe, vidimo ključne tehnologije koje će obilježiti 21. stoljeće, i pitamo se jesmo li mi kao pojedinci i zajednica spremni za taj izazov? Imamo li znanja, strasti, nove alate i motivaciju za kormilariti u tom nadolazećem svijetu? Odgovor je obično negativan. Nismo spremni. Djecu se ne grupira po interesima i sposobnostima, nego po “godini proizvodnje” – interpretira nam izlaganja koja su imala prilike čuti brojni posjetitelji njegovih predavanja. Na pitanje može li nam u perspektivi Mars biti rezervnim planetom, odgovara da ćemo kad budemo mogli mjeriti “marsotrese”, znati što se u tom planetu nalazi. A zatim na red za istraživanje Marsa dolaze biolozi.
– Zadatak je ove sonde što se sada spustila da ispita unutrašnjost Marsa, ide se s jako dobrim seizmografom, sa svrdlom za izbušiti rupu za vidjeti kako se kreće toplina kroz koru. Ono što jednostavno ne znamo to je ta prošlost Marsa, ima li ona neke veze s onim što čeka našu Zemlju ili ne. Kako je Mars manji, kod njega se proces starenja planeta događa brže. Njemu je jezgra vjerojatno već kompletno kristalizirana, a nama bi kristalizacija jezgre trebala završiti tek za jedno milijardu godina. Mi tada ostajemo bez magnetskog polja. Tada će se dogoditi jedan scenarij koji bi trebao biti “scenarij Mars”. Iako smo sad počeli sumnjati u to i možda je vjerojatnije da nam se dogodi “scenarij Venera”, što znači stalni, lagani rast temperature dok ne dođe do trenutka kada eksplodira i temperatura i ode na četristotinjak stupnjeva – tumači.
Zbog čega uopće moramo promišljati da tražimo alternativu Zemlji, odnosno što će biti s nama, u kojem smjeru idemo, ovaj svjetski priznati stručnjak kaže:
– Na planetu nema ničeg goreg od nas samih. Dogodila nam se potpuna promjena sustava vrijednosti. Civilizacija je otišla ka doživljajnoj ekonomiji. Posljednji je put to bilo u Rimskom Carstvu. I nije dobro završilo. Danas je ista priča, samo što se ne zovu gladijatori i arene, a izgledaju slično. Postali smo antiznanstvena i antintelektualna sredina i ne učimo djecu da nije nakaradno što ih s dvanaest godina zanimaju dinosauri i zvijezde, a ne sport. Mi riječi “nerds” i “geeks” prevodimo sa šmokljani, a djeca koja uče su štreberi. Naša civilizacija doživljava veliku transformaciju. Kad pogledamo kamo idu investicije u cijelom svijetu, vidimo da najviše idu u turizam, sport, glazbu, film – ono što je prodaja snova. Tako da neki autori nazivaju tu civilizaciju u koju smo mi sada ušli – “the dream society”, odnosno društvo snova. A to društvo ne može postojati bez jake tehnološke civilizacije u pozadini. Netko mora i proizvoditi kako bi oni koji sanjaju mogli jesti, ako ništa drugo. Sad nam se civilizacija cijepa na dvije – ovu koja kupuje snove i ovu koja ih prodaje. Mi pripremamo jednu generaciju da bi to sve skupa moglo stajati na nogama. No jedna od najvećih ugroza koja će nam se dogoditi jest kad računala razviju samosvijest, kada stroj bude imao samosvijest. To je jako opasno jer ne znam baš da mogu postojati dvije samosvijesti – kaže.
Živimo u društvu snova
Objašnjava nam zatim kako biolozi potvrđuju da je inteligentan život moguć, ali kad se pojavi tehnološka civilizacija, ona označava kraj jer nema tehnološkog razvoja bez uništavanja prirode, a time i same civilizacije. Upravo je to trenutak kada će naši strojevi i roboti, ljudski izumi, razviti vlastitu samosvijest. Kad spoznamo da je imaju ili kad nam to sami priopće, bit će prekasno. Mi više ne čekamo organske civilizacije, nego možemo očekivati samo one strojne – izgovara Korado Korlević, čovjek koji slovi za 18. najboljeg tragača za asteroidima. Otkrio ih je više od tisuću, a nakon što je otkrio dva kometa, oni su po njemu i nazvani.
Zbog zakona koji naziva glupim, a koji je donijet šezdesetih godina prošlog stoljeća, sve što je otkriveno s višnjanske zvjezdarnice, njoj i pripada. Naime, po spomenutom zakonu države ne mogu biti vlasnici nebeskih objekata, no Astronomsko društvo Višnjan i Zvjezdarnica Višnjan su neprofitne organizacije pa tako u svom “vlasništvu” imaju više od 1400 nekretnina, od kojih su neke veće i od Hvara. Iako “bogata”, zvjezdarnica zapravo preživljava od donacija. Resorno ministarstvo pomaže sredstvima za edukacije, no za znanost daje – ništa.
– Ma, nećemo to pisati. Imamo donacije jer ipak kod nas postoje ljudi koji se ne slažu da je država prodaja snova, a i mnogi su roditelji prepoznali koliko je važna edukacija da im djeca ne postanu kupci snova – govori Korlević, žustrim korakom kročeći ka automobilu kako bi što prije stigao po suprugu koja ga je čekala u Poreču.
Pogledajte video: Razgovor s uglednim atmosferskim fizičarom Brankom Grisogonom o klimatskim promjenama
Što nam umjetna inteligencija može napraviti a da si to sami već ne radimo ? jedino nas može proglasiti štetočinama i odrediti deratizaciju i ostaviti par primjeraka za njihov Zoološki vrt