Zahvaljujući izraelskoj slavi nekadašnjeg hrvatskog nogometnog
reprezentativca, a današnjeg nogometaša Maccabija iz Tel Aviva,
Giovannija Rosse, reporter Večernjeg lista izbjegao je smrt ili, u
najmanju ruku, to da ga izraelski vojnici uhite i privedu.
Vojna zona
Zadatak Večernjakova reportera bio je posjetiti jug Libanona, točnije
selo Ghajar, koje je danas podijeljeno između gerilaca Hezbollaha i
izraelske vojske. Kako bi provjerio kakvo je stanje te pronašao
sugovornike i s jedne i s druge strane, reporter se otisnuo duboko u
vojnu zonu, do same žičane ograde koja dijeli sukobljene strane,
ignorirajući upozorenje UN-ovih vojnika.
Približivši se samoj ogradi iza koje su stajali naoružani izrelski
vojnici, suočio se s desetak tek pristiglih vojnih džipova i
zgranutim vojnicima koji su prema njemu uperili cijevi. Na mahanje
novinarskom akreditacijom i nekoliko prijateljskih riječi, reporteru je
uzvraćeno glasnim upozorenjima i povicima da se smjesta udalji.
Tek na spomen Hrvatske, zapovjednik predstavivši se kao Aron,
koji je baš bio dojurio u jednom od vojnih džipova i koji je dotad
najozbiljnije prijetio, zakoračio je prema ogradi i zatražio
akreditaciju.
Pažljivo je pogledao akreditaciju provjeravajući je li vjerodostojna i
ispravna. A onda je spomenuo Giovannija Rossu, hrvatskog nogometaša i
svojedobno reprezentativca, već godinama jednog od najpopularnijih
igrača Maccabija.
Iz Hrvatske, kažeš! I naš Giovanni Rosso je iz Hrvatske. On je
ovdje idol. Svi ga volimo.
Led je bio probijen. Napetost popustila. I s jedne i s druge strane
osmijesi. Oružje spušteno, ali još uvijek napeto.
Situacija se promijenila. Nastavilo se verbalno nadmetanje, ali puno
prijateljskije o sportu i sportskim uspjesima.
Naime, zapovjednik Aron vojničkim stavom i još uvijek s dugom cijevi u
rukama raspričao se: Riječ je o vrsnom hrvatskom nogometašu s
izraelskim državljanstvom.
Razgovor o Giovanniju Rossi raspoložio je izraelske vojnike, a rezultat
toga bilo je dopuštenje za snimanje tog opasnog područja. Prvi put
otkad je podignuta "žičana granica" između Libanona i Izraela jedan je
izraelski zapovjednik dopustio snimanje svojih položaja. Kako je
objasnio, vatreni je navijač Maccabija iz Tel Aviva, a Giovanni Rosso
njegov je idol.
Nakon što smo napustili jug Libanona živi, zdravi i obavljena posla,
nazvali smo u Tel Aviv Giovannija Rossu.
Ispričali smo mu što se dogodilo i zahvalili što je spominjanje njegova
imena razriješilo vrlo mučnu i opasnu situaciju.
Možda ste mi čak spasili život rekoh.
Govanni se nasmijao nimalo iznenađen:
Drago mi je što sam vam možda neizravno spasio život. Međutim,
moram priznati da je i prije bilo sličnih situacija. Novinaru Robertu
Valdecu, uredniku Istrage na Novoj TV, također sam pomogao svojim
imenom, jer kad je na području Palestinske samouprave imao problema s
izrelskom vojskom koja je opkolila to područje, pozvao se na moje ime.
Kad se takvo što dogodi, sretan sam ako si netko pomogne jer život je
dragocjen.
Državljanstvo
Giovanni Rosso, 35-godišnjak, jedanaest sezona igra za izraelski
Maccabi. Sa suprugom Moranom i trogodišnjim sinom Vitom jedan je od
rijetkih stranaca kojega sami Izraelci uzdižu u zvijezde. Dokaz tomu je
i državljanstvo, koje je dobio prije nekoliko godina.
Stranac u Izraelu može dobiti državljanstvo samo pod uvjetom da
mu je žena Židovka. Ustupak koji sam od izraelske države dobio nekome
doista može zvučati čudno, no nogomet ih zaista fascinira. Ljudi vas
jednostavno pretvaraju u ikonu i glorificiraju. Za moje državljanstvo
zalagali su se mnogi političari, među njima i Ariel Sharon i Shimon
Peres kaže Rosso.
Kako je živjeti u zemlji koja stalno podrhtava namirima i ratnom
opasnošću? pitali smo Giovannija.
Čovjek se navikne na sve. I moja supruga i sin i ja potpuno smo
se adaptirali na život u Izraelu. Volimo živjeti ovdje i osjećamo se
kao kod kuće. Nedavno smo posjetili jedan restoran u Haifi u čijoj se
neposrednoj blizini raznio čovjek samoubojica. Bilo je na 50-ak mrtvih,
isto toliko ranjenih. Grozan prizor, no nije me bilo strah. To je život
u Izraelu i takvim ga prihvaćam. Ne pokušavam ga zamišljati
drukčije rekao nam je Rosso.
NALIČJE RATA Kako se Večernjakov reporter na zadatku duboko na jugu Libanona, uz izraelsku granicu, našao pred cijevima obiju zaraćenih strana
