Samo puka slučajnost spasila je od sigurne smrti u vatri ili dimu 63-godišnjeg Stjepana Škrnjuga i njegovu 56-godišnju suprugu Miru iz Male Erpenje kod Krapinskih Toplica.
– Sva sreća da sam se zbudili u 3.10 sati jer mi je bila sila na zahod. Čul sam pucketanje vatre u kuhinji i otišel pogledati kaj se događa. Vatra je već zahvatila drveni strop i buknula prema drvenim gredama na krovu. Iz svega glasa sam zakričal: ‘'Mira, zbudi se, hiža nam gori'’ i prešel k susedima po pomoć. Sreća da su vatrogasci, pa smo to nekak pogasili.
Sirotinja uvijek nastrada
– Eto vidiš kaj ti je sreća v nesreći... Da se nisam zdignul na zahod, ni mene ni žene danas ne bi bilo, ili bi zgoreli ili bi se pogušili u dimu. Bogatima se uvijek penezi samo lepiju na novčanik, a bokci i sirotinja uvijek nastradaju – priča Stjepan. Mira kaže da su zadnje drvo u kuhinjski štednjak stavili u 20 sati pa joj nije jasno kako se strop zapalio u tri ujutro.
– Štedimo drva jer ih nemamo dosta pa navečer ne ložimo nego odemo u sobu gledati televiziju dok ne zaspimo. Kuća je sva u drvu, stara, trošna i negdje se zapalilo – kaže Mira.
Škrnjuge život baš i nije mazio, žive u siromaštvu. Mira koja se u Zagorje udala iz Podravine nije nikada radila, a Štef je kruh zarađivao kao perač prozora u HŽ-u. No, nakon što je jednom pao i slomio rebra, lopaticu i zdjelicu, a morao je i na operaciju glave, bio je i dvije godine na bolovanju. Prije dvije godine kao višak završio je na burzi, neko vrijeme dobivao je 1200 kuna naknade za nezaposlene, a onda ništa. I baš kada više nije imao ni kune mjesecima u džepu, u roku samo mjesec i pol umrli su mu i otac i majka.
– Nemaš ni dinara pri hiži, a moraš ih najti da pokopaš stare, za minimalne troškove ode ti 10.000 kuna po sprovodu.
Iskopčali im i struju
– Nisam mogel više plaćati ni račune pa su mi iskopčali i struju. Na sreću, u svibnju sam uspel dobiti 1590 kuna penzije, pa sam platil i opet dobil struju. Ali za lijekove moram dati 400-500 kn, za struju 200, za televiziju 80 i kaj mi ostane? Idem okolo nadničariti da dobijem malo krumpira, zelja, graha, da mi dopelaju malo drva da imam za zimu – kaže Štef, koji moli dobre ljude za pomoć. Načelnik općine Huzak već je obećao je da će za dan, dva obići Škrnjuge.
