Ostale su nam još neke od “poslastica” ovih lokalnih izbora poput Zagreba, Splita, Rijeke, Vinkovaca, Metkovića… Birači su rekli svoje i zaokruživanjem nekoga od ponuđenih kandidata ili lista honorirali njihov dosadašnji rad ili ih pak kaznili za nerad. Analizom izbornih rezultata može se doći do brojnih zaključaka koji vrlo često najviše govore o onima koji vode lokalne ili područne samouprave ili koji bi ih željeli voditi.
Zanimljivo je prije svega, barem prema izjavama čelnika političkih stranaka, da na ovim lokalnim izborima nitko nije izgubio. Svi su “zadovoljni” izbornim rezultatima, pri čemu nevješto ističu one općine, gradove ili županije gdje su ostvarili bolji rezultat, a pokušavaju skriti one gdje su izgubili. Radi svega toga ovogodišnji lokalni izbori sociološki su fenomen koji bi trebalo posebno izučavati. Prava je istina da čelnici stranaka ne žele priznati poraz ili slabije rezultate jer bi tada možda netko postavio i pitanje njihove odgovornosti, što bi u konačnici moglo značiti i smjenjivanje predsjednika. Na ovaj način i ovce su na broju, a i vuci ostaju siti. Ništa manje nisu bila interesantna ni obećanja davana građanima.
U nekim situacijama bilo je zaista teško slušati tolika lažna obećanja, vrlo često i obećanja o stvarima koje uopće nisu u domeni rada čelnika lokalnih samouprava. Očigledno je da nisu birana sredstva kako bi se zasjelo u neku od dobro plaćenih fotelja, pri čemu su interesi građana očito bili u drugom planu. Jer da je drukčije, ne bi tijekom kampanje bilo izrečeno toliko neistina. Veliku ulogu u svemu tome imaju i birači je kako drukčije objasniti činjenicu da neki od njih uvijek glasaju za istu opciju iako su im ulice neasfaltirane, nemaju kanalizaciju, djeca im ne rade ili su se odselila…
Sve to pokazuje da birači u Hrvatskoj još nisu zapravo dovoljno zreli za demokraciju, jer da jesu drukčije bi razmišljali i barem na izborima kažnjavali one koji im godinama lažu. Možda su se prije nego što daju svoj glas bilo kome od kandidata trebali raspitati što je taj prije negoli je poželio sjesti u fotelju napravio u životu, koliko je zaradio, koliko je radnih mjesta otvorio, koliko zemlje obrađuje… Nažalost, u najvećem broju slučajeva nismo tako radili pa smo zato još jednom dobili ono što smo i tražili. Zato se ne trebamo čuditi kada i za četiri godine neke općine, gradovi ili županije budu na istome mjestu gdje su i sada.
U međuvremenu, neke će stranke, tiho i bez previše pompe, “analizirati” u čemu su pogriješile na ovim izborima da njihovi “programi” nisu prepoznati. Bit će razgovora u četiri oka, team-buildinga, možda poneko smjenjivanje i na tome će se stati. Zaključeno će biti da će na sljedećim izborima i oni morati malo podići ljestvicu obećanja, a isto tako i naivnim građanima pokušati bolje prodati to što govore. Možda neki dođu i do zaključka kako će tijekom te četiri godine, za promjenu, otići i među građane, a ne kao dosad politiku voditi iz ureda. S moje točke gledišta, možda bi bilo najbolje da se potpuno povuku iz politike jer je ona preozbiljna i nikako nije za amatere i neznalice.
Definicija ptice uključuje letenje a političara zaobilaženje istine....