Iz više općina na sjeveru Hrvatske stižu vapaji poljoprivrednika i vlasnika šuma koji imaju probleme s – dabrovima. Životinja za koju je Fran Žaver Kesterčanek u lovačkom priručniku “Lovstvo” 1896. godine pisao da je izumrla u Hrvatskoj danas se toliko razmnožila da građani traže pomoć i zazivaju odstrel. No, dabar je zaštićena životinja koju je zabranjeno ubijati. Iz Trnovca Bartolovečkog stižu vijesti o velikom štetama na nasadima suncokreta i drugim kulturama, a u Novom Marofu šumoposjednici se žale da im ruše stabla pokraj potoka. Boje se i poplava.
Prije tridesetak godina u Hrvatskoj je pokrenut projekt povratka dabra, a od 1996. do 1998. godine pušteni su u prirodu na nekoliko lokacija. Dabar se ubraja među najveće glodavce na svijetu. Veći je samo kapibara ili veliko vodeno prase. Razvile su se dvije vrste – Castor fiber ili europski dabar i Castor canadiensis ili kanadski dabar, s raznim podvrstama. U Hrvatskoj živi samo europski dabar, najveći glodavac sjeverne Zemljine polutke. Odrasli mužjaci dugi su od 75 do 95 centimetara, a rep je dug oko 30 centimetara I 20 cm širok. Visok je oko 30 cm i težak oko 25 kilograma. Izvrstan je plivač i ronilac. Ima kratke i jake noge s po pet prstiju. Prsti na prednjim nogama imaju velike nokte, dok su na stražnjim nogama prsti do pandža spojeni plivaćom kožicom.
Zubi glodnjaci i snažne čeljusti omogućuju grizenje drva i rušenje stabala. Znanstvenici ističu da zahvaljujući osjetilima i inteligenciji rijetko dolazi u neprilike. Živi u vodotocima i vodenim površinama. Gradi nastambe u vodi koje podsjećaju na krušne peći te iznad zemlje. Nisu do kraja poznati razlozi znatnog pada brojnosti populacije dabra. Pretpostavlja se da je ponekad bila riječ o reakciji poljoprivrednika, a i lovili su se i zbog masti koja je smatrana ljekovitom. Možda su se pojavile i bolesti koje su ih desetkovale. Prvo je istrebljen u Engleskoj još u 12. stoljeću, u 16. u Italiji, u 18. u Švicarskoj, u 19. u Mađarskoj... Početkom 20. stoljeća u Europi je ostalo samo 700 jedinki. S vremenom su države počele donositi mjere zaštite, a 1992. priključila im se i Hrvatska.
Projekt o povratku dabrova u Hrvatsku nastao je po uzoru na projekt koji se provodio u Bavarskoj, kamo je vraćen 1966. godine. U Hrvatskoj su 90-ih izabrana dva lokaliteta – Žutica, vodotoci Česma i Lonja, te rukavci Stara Drava kod Legrada u Podravini. U travnju 1996. prvi dabrovi pušteni su u šumi Žutica pokraj Ivanić-Grada, a do veljače 1998. godine naseljeno je 47 dabrova. Na lokaciju kod Legrada uneseni su 1997. godine, a dopremljeno je 29 jedinki. U proteklih 30 godina namnožili su se i sad ih je, prema procjenama, više od 12.000.
– Imaju izuzetno dobar prirast, natalitet im je visok. Vrlo su se brzo počeli širiti i osvajati nove prostore, a osim što su napunili manje-više sve vodotokove i vodene površine u kontinentalnoj Hrvatskoj, prešli su i su i u Mađarsku, Sloveniju, BiH, čak i u Austriju.
U posljednjih desetak godina na nekim su područjima popunili kapacitete staništa i počele su se prijavljivati štete. Prve štete koje su građani dojavljivali zabilježene su u voćnjacima u bjelovarskom području, a poslije i kod Ivanić-Grada i Dugog Sela. Štete na poljima kukuruza ljudi još i toleriraju, tu su veće štete od divljih svinja – rekao je za Večernji list prije dvije godine prof. dr. Marijan Grubešić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu, najveći stručnjak za dabrove u Hrvatskoj. Na 201. sjednici Vlade u siječnju 2020. godine donesena je odluka o osnivanju Nacionalnog povjerenstva za gospodarenje dabrom, koje bi izradilo i provelo Plan gospodarenja dabrom u Republici Hrvatskoj.
U studenome prošle godine u Koprivnici, na radionici “Suživot s dabrom" u sklopu projekta LIFE BEAVER naglašeno je da dabar izgradnjom nastambi i rušenjem stabala u nekim slučajevima pridonosi biološkoj raznolikosti i pruža povoljne uvjete za život mnogim drugim vrstama. No, u nekim slučajevima čini štetu na poljoprivrednim površinama, usjevima i nasadima te u šumama i cestama, a brane koje gradi uzrokuju i poplave. Predstavnici Ministarstva poljoprivrede rekli su tada da je u visokoj fazi izrade Plan gospodarenja dabrom u Hrvatskoj. Čeka se njegovo donošenje.
VIDEO: Znate li zašto se na Uskrs jedu jaja? Iza toga je dugogodišnja tradicija
Ide mi na zivce da ljudi smjestaju zivotinje u samo dvije kategorije, stetocine I one koje se jedu. Pa valjda I zivotinje imaju pravo zivjeti na ovoj planeti. Nisu one krive sto su ljudi okupirali svaki kvadratni metar.