Primiče se deseta obljetnica Daytona i države dvaju entiteta za tri
naroda. No, kako stvari stoje, to jest, leže, glamurozne proslave
sporazuma, koji još izaziva svakojake nesporazume, neće biti. Trebalo
se slaviti u francuskoj metropoli, a događanja u BiH i oko nje sliče
scenama iz filmske komedije "Amerikanac u Parizu".
Sve što je iz Amerike u Parizu se teško snalazi, pa bio to i sam
Dayton. Pogotovo kad ga jedni svojataju kao DAJ TO NAMA. Zato puno toga
u BiH i oko nje sliči i filmskim hitovima bosanskohercegovačkih
filmaša. U BiH filmovima nekako ide najbolje, možda i zbog toga što se
u mraku film razvija. Pa Dayton zazvuči kao riječi filmskog redatelja:
- DAJ TON!
Svi se pale na bosanskohercegovački film, pa tako i dva miša. Dok su
grickali bosanskohercegovački filmski hit, jedan miš reče:
- Meni je bolji bio roman!
Mnogi bi se složili s takvom konstatacijom, primjerice Andrićeva
"Travnička kronika" i danas najbolje oslikava kvadaraturu
bosanskohercegovačkog trokuta. I danas BiH, kao i u konzulska vremena,
tetura i leluja na svome putu u Europu. Opijena sama sobom, kao gavran
iz suvremene basne, nakon što je malo previše popio i zaglavio u blatu.
Kad se probudio, protegnu jedno krilo, pa drugo, i kad je shvatio da ne
ide, reče:
- Izgleda da ću kući pješice!
Bit će tome tako sve dok se u BiH i oko nje najviše njih bude ponašalo
slično bh nogometašima prigodom nogometne utakmice protiv Brazila u
najnovijem hit-vicu. Brazilci su pucali slobodni udarac s dvadesetak
metara, a bh nogometaši u živom zidu okrenuli su se vrataru.
- Okrenite se u pravcu izvođača - viknu trener.
- Pa da ne vidimo Adrianov gol - uzvratiše nogometaši iz živog zida.
Herc-iskrice
