SUBOTA
3. LISTOPADA
Sjeli tako Zvone Boban i Miljenko Jergović za stol i intervjuiraju – samo se ni po sadržaju ni po opsegu pitanja i odgovora ne zna tko koga. Ali da uživaju – uživaju. Jedan drugoga miluju pjesmicama i filozofskim mislima, kao da negdašnjoj igračkoj Bobanovoj veličini žele dodati intelektualni, moralni, politički sjaj kako ne bi bio samo majstor jedne popularne zabave. No čitateljske mase najviše će zaintrigirati Bobanova odluka da glasuje za Zorana Milanovića, među ostalim i zato što nije “kompromitiran” i što je “čini se neupitno pošten”. A te mase čitale su u mnoštvu tekstova kako je to poštenje dokazao – podupirući u kriminalnim poslovima svoga brata Krešimira poznatog po tome što se bahato šeće po ministarstvima i drugim državnim institucijama gdje prijeti i ucjenjuje, i što je jedan ministar zbog njega morao otići. Pa time što mu je rođak Boško Poljak, pošto je kao oficir JNA bio u mirovini 23 godine, reaktiviran i imenovan jednim od direktora u Nacionalnom parku Krka. Pa time što mu je supruga ušla u tim za zdravstveni odgoj u školama premda nema trunke pedagoškog iskustva te je nekim svojim prijedlozima nasmijavala cijeli prosvjetni milje. Pa time što svako malo jurca državnim helikopterima i zrakoplovima za privatne svrhe. Pa time što je cijelu zemlju premrežio nepotizmom i političkom (stranačkom) podobnošću. Ukratko, time što je državu pretvorio u vlasništvo svoje obitelji i svoje stranke.
Toliko o Milanovićevu poštenju, kojim se Bobanov obrat – “nije mislio nikad” da će se dogoditi – ne može baš nimalo opravdati, pa je zacijelo nešto drugo posrijedi. Počela je predizborna kampanja, s njom je počela uporaba svega i svačega ne bi li se dobio koji glas više, te intervju s Bobanom nije slučajno objavljen na početku te nemilosrdne bitke. Zašto se jedan vrhunski nogometni igrač, podrijetlom od hercegovačko-dalmatinskih roditelja, dinamovac, poznati heroj iz okršaja s policijom na maksimirskom stadionu uoči rata, dao uvući u tu bitku? Prvo, on vrlo dobro zna da dajući glas Milanoviću sam gubi stotine tisuća glasova onih koji su vjerovali da s tim tipičnim baštinikom komunizma koji je zakonom pokušao zaštititi udbaške ubojice ne može biti na istoj strani. No ne samo da se dao uvući nego je po mnogočemu sudeći za intervju napravljen cijeli scenarij, u kojem u nizu medija treba odjeknuti Bobanovo opredjeljenje, a sam će pak Milanović, naravno, hvaleći Bobana, izjaviti: “Ja ga slabo poznajem...” Zašto je to trebalo naglasiti kad se zna da ga kao igrača jako dobro poznaje? Da tko ne bi posumnjao kako je riječ o uporabi Bobana u koju je jako dobro upućen? Kako god bilo, riječ je o totalnom moralnom padu jedne nacionalne sportske veličine, sličnom padu Vice Vukova, o primjeru koji pokazuje kako je politika u iskorištavanju ljudi svemoćna. A taj pad je dvostruko nepojmljiv – zbog slike koja je dosad o Zvoni Bobanu vladala u javnosti, i zbog njegova obrazloženja po kojem svoje ljevičarsko prosvjetljenje zahvaljuje i poštenju Zorana Milanovića o čijem su nepoštenju upravo ljevičarski novinari napisali najokrutnije komentare.
nedjelja
4. LISTOPADA
Sanadera prepustiti sudstvu i sudovima
Krunislav Olujić, nastavljajući neke svoje stare obračune, za posljednju presudu Vrhovnog suda okrivio je Ustavni sud kao “posljednji bastion Sanaderovih kadrova”. Većinu je anketiranih građana ta presuda zgrozila, kao i većinu novinara, a podosta ih se pita koliku još “političku snagu” ima Sanader, i hoće li se osvećivati i politički aktivirati te hoće li njegovo moguće puštanje na slobodu povoljno ili nepovoljno utjecati na HDZ-ovu predizbornu kampanju. Sve te jalove rasprave počinju sličiti na neprekidno oživljavanje nekih trajnih tema iz hrvatske prošlosti, kao što su partizani i ustaše. Pa kao što bi partizane i ustaše trebalo prepustiti povijesti, trebalo bi i Sanadera prepustiti sudstvu i sudovima. Ali dok Milanović, SDP, kukurikavci i lijevi mediji likvidatorski napadaju sve sudove i sudske instance – Ustavni, Vrhovni, Trgovački... sud – kad god im ne odgovara neka njihova odluka, u Hrvatskoj će neovisnost sudstva biti neuobičajena, pa i šokantna, kao što je i odluka Vrhovnog suda o Sanaderu.
ponedjeljak
5. LISTOPADA
Između SDP-a i HDZ-a - ja sam za Tuđmana
Predsjednica je odlučila, izbori su 8. studenoga. Bit će to izbor između SDP-a, stranke koja poput svojih prethodnika komunista misli da uvijek mora biti na vlasti, kao da joj je to u prirodi, i HDZ-a, stranke koja misli da na vlasti u Hrvatskoj moraju biti samo Tuđmanovi nasljednici. Između SDP-a koji je otkrio domoljublje prije koji mjesec, i HDZ-a koji ne zna što će s viškom domoljublja. Između SDP-a koji nakon četiri godine neuspjeha traži još četiri godine, i HDZ-a Sanaderovih koji je bio u istoj poziciji i osam godina vladao unatoč neuspjesima. A između SDP-a koji ni iz svoje vladavine ni iz cijelog postojanja u demokraciji i komunizmu nema što naslijediti i HDZ-a koji u svome naslijeđu ima devedesete koje nikad neće doseći – ja sam za Tuđmana.
utorak
6. LISTOPADA
Sinjska krčma obitelji Milanović u Zagrebu
Samo nekoliko primjera. Na posljednjem zasjedanju Sabora Nikola Vuljanić je sa žaljenjem ustvrdio kako mu premijer Milanović na zastupničko pitanje nije odgovarao argumentima nego ad hominem, te da je u tome ostao uvijek isti. Milanović je Vuljanića “premlaćivao” njegovom biografijom, kao što je to uvredljivo činio mnogim zastupnicima. Profesora koji ga je otkrio u neznanju “odalamio” je rasističkim ispadom nazvavši ga “povjesničarom iz Špičkovine”. O nepodopštinama njegova brata Krešimira u Ministarstvu financija i Hrvatskom državnom arhivu više su puta u javnosti govorili bivši ministar Linić i ravnateljica Arhiva Vlatka Lemić. Sad se zaokružila slika obiteljskog terora – svojim nabusitim sinovima pridružio se otac Stipe prijeteći u jednom kafiću u središtu Zagreba TV voditelju Velimiru Bujancu da će ga njegov sin Krešimir premlatiti. Banski dvori i Trg bana Jelačića – sinjska krčma obitelji Milanović u Zagrebu.
srijeda
7. LISTOPADA
Maturanti rekoše ono što većina misli o...
Već tjedan dana u mnoštvu tekstova odjekuju rezultati “strašne ankete” među maturantima po kojoj gotovo tri četvrtine ispitanika smatra da NDH nije fašistička tvorevina, polovica tvrdi da je homoseksualnost poremećaj ili bolest, većina ne zna tko je hrvatski premijer, petina smatra da su jedino katolici pravi Hrvati. Idemo redom. Što se tiče NDH, svi bi maturantima pljeskali da su se, na primjer, pozitivno izjasnili o jednoj drugoj “fašističkoj tvorevini”, Titovoj Jugoslaviji (napokon, bila je samo jedna fašistička zemlja – Italija). Da je homoseksualnost poremećaj misli golema većina seljačkog i dobar dio gradskog miljea, samo što se o tome ne piše. A to što većina ne zna tko je premijer, dobro je za njih jer ne znaju za još jednog bezveznjaka. A to što ih petina misli da su jedino katolici pravi Hrvati nije ništa neobično jer su, na primjer, mnogi ateisti bili protivnici hrvatske države i protivnici isticanja hrvatstva.
četvrtak
8. LISTOPADA
Vratiti državne blagdane kakvi su bili do 2002.
Danas je Dan neovisnosti, koji se slavi tek od 2002. godine, kad je u Saboru ukinut Dan državnosti 30. svibnja, na koji se narod bio navikao, i premješten na 25. lipnja. Pišući lani kako građani jedva uopće znaju što je 8. listopada, jedan (lijevi) komentator objašnjava i zašto odlaskom Račana s vlasti HDZ nije vratio stare datume državnih blagdana: “Sanader je uživao u pohvalama lijeve javnosti i komentatora i očito nije želio ničim ugroziti taj svoj status čovjeka koji je navodno demokratizirao i europeizirao HDZ.” Priča o promjeni datuma državnih blagdana tužna je priča o patološkoj mržnji Račanove i Budišine vlasti prema Tuđmanu, koja je kod jednih bila silna ljubomora što je učinio epohalno djelo, stvorio hrvatsku državu, a kod drugih i mržnja prema toj državi. Stoga je današnje preobraćenje Milanovića i kukurikavaca na domoljublje, pa čak i na tuđmanizam, kukavna i komična krađa povijesti i izdaja svog političkog idola Račana. HDZ bez suzdržljivosti mora vratiti državne blagdane kakvi su bili do 2002. godine.
petak
9. LISTOPADA
Lešinarska pjesma nad umirućom kolegicom
Kad je ono Severinin pornić s puno zluradosti bio najgledaniji videoproizvod u Hrvatskoj, napisao sam tekst “Osveta lakom božanstvu”. Ta laka božanstva iz estrade bezbroj su puta pokazala kako im je zapravo sve loša ili bolja zabava, a sad vidimo kako se Neda Ukraden sa širokim osmijehom na licu za svoj Twitter slikala s Usnijom Redžepovom koja je bila u bolničkom krevetu na samrti! To ona zapravo izvodi svoju lešinarsku pjesmu nad umirućom kolegicom s lakoćom u kojoj nema ni poštovanja, ni sućuti, ni straha Božjeg, s istom lakoćom s kojom su hrvatski pjevači hrlili u Beograd dok su ratne rane u Hrvatskoj još krvarile, a poslije su im se pridružile Doris Dragović i Tereza Kesovija, koja se klela svim i svačim da je Beograd neće vidjeti. Vidio ju je, ali ju je poslije vidio i Poljud na koncertu za Vinka Cocu na kojem je to lako božanstvo izviždano s trijumfalizmom s kojim se gledao Severinin pornić ili pljuvalo po slici Nede Ukraden.
>> Z. Boban: Desnica mi je bliža, ali glasat ću za Milanovića
Povjest je uciteljica zivota. Nije vazno sto si napravio prije 25 godina nego kakav si danas. Obitelj Boban je 90 za milju i pol maraka dobila 30 ugostiteljskih objekata a danas bi zbog poreznog duga podrzao "antifasiste"Pitajte ga kako je dobio gradevinsku dozvolu na vrhu Pantovcaka. To da je kupio diplomu to svi znaju a onjegovim muskim druzenjima ne zelim pricati. Fuj moralna nula.