Ne čekajući da završi drugi krug lokalnih izbora, poslodavci
su ovaj tjedan ponovno pohodili predsjednika države Mesića. –
Ne bismo željeli da odmah nakon ovih izbora sva pozornost bude
usredotočena na predsjedničke izbore a da se u međuvremenu
ništa ne učini za gospodarstvo –
objašnjavao je povod toga susreta predsjednik Hrvatske
udruge poslodavaca Damir Kuštrak. No je li se razgovaralo i
o konkretnijim temama, na primjer o tome tko će voditi Vladu ako se
premijer Sanader kandidira na predsjedničkim izborima, slijede li nakon
lokalnih izbora kakve važnije kadrovske promjene, Kuštrak
nije otkrivao. Ako je i po prirodi sklon diskreciji, godine provedene u
politici ili blizu nje, tu su crtu mogle samo pojačati. S položaja
izvršnog potpredsjednika Agrokora, Damir Kuštrak
drugi je put postao predsjednik HUP-a. U prvi mandat ušao je
još dok je bio na čelu Medike. Zanimljiv je njegov poslovni
životopis. Kuštrak je po temeljnom obrazovanju inženjer
građevinarstva. No magisterij je obavio na Agronomskom fakultetu, gdje
je neko vrijeme i predavao studentima. U široj se javnosti
međutim najviše afirmirao kao stručnjak za državne
financije. Četiri je godine bio zamjenik ministra financija i u tim se
vodama pokazao spretnijim od mnogih s formalno visokim ekonomskim
obrazovanjem.
• Kako
objašnjavate te skokove od građevinarstva, preko agronomije
do makroekonomije?
– Objasnio bih to jednostavno željom za novim izazovima. I
dandanas volim iskušavati nove prilike. Recimo da
primjenjujem metodu “cjeloživotnog učenja”.
• Mediji ovaj
tjedan ponovno otvaraju pitanje svrhovitosti Ekonomskog vijeća u kojem
sudjeluju i poslodavci. Smatrate li i vi da je to vijeće
pogreška?
– Dosadašnji rad Ekonomskog vijeća nije ispunio
očekivanja. Ekonomsko je vijeće preveliko. Zato i ne može biti
efikasnije. Mislim da ni Vlada nije imala pravi interes vidjeti koji su
putovi mogući, pa da politika iz toga nešto izabere.
• Je li Vijeće
iskorišteno da bi se stvorio dojam aktivizma u području
ekonomske politike?
– U Ekonomskom su vijeću testirani pojedini projekti kao
što su promjene drugog mirovinskog stupa i prodaja koncesija
za autoceste. Zapravo su samo prve dvije sjednice oko rebalansa
proračuna bile svrhovite. Poslije su se rasprave razvodnile, a sad
Vijeće više i ne funkcionira.
• S jedne
strane, govori se da Vijeće nema svrhe, s druge, HUP očekuje da se
odmah nakon lokalnih izbora unutar tog sastava nađu rješenja
za pošast neplaćanja...
– Napisali smo o tome pismo premijeru. Smatramo da je
situacija s likvidnošću alarmantna, posebno u javnim
poduzećima. Prodaja nove emisije državnih obveznica s uspjehom je
provedena i to je dobro, ali time se neće riješiti problem
nelikvidnosti u pet javnih poduzeća, koja ima silno negativne
implikacije na javni sektor. Nelikvidnost se povećava već samim time
što su HEP i Ina u gubicima, no očito je da ima i druge
uzroke.
• Da Vlada
odluči smanjiti Ekonomsko vijeće na 3-5 članova i da predstavnici HUP-a
budu isključeni, bi li vam to smetalo?
– Ne, zašto? Ekonomski će stručnjaci posve sigurno
predlagati rješenja za koja bismo se i mi zauzimali. No osim
nas, tad bi ispali i sindikati. U početku je bilo zamišljeno
da Ekonomsko vijeće bude mnogo manje, ali je poslije naraslo.
• Što
ćete tražiti od Vlade da bi se skratili rokovi plaćanja?
– Nema tu nikakve magije. Mora se naći novac da bi pet javnih
poduzeća poplaćalo svoje dugove. To je sve. A prije nego što
se krenu zaduživati, ta bi poduzeća prvo morala podmiriti međusobne
dugove.
• Ima li HUP,
kao socijalni partner Vlade, uvid u stanje državnog proračuna? Znate li
kako se puni državna blagajna?
– Ne znamo.
• A jeste li
pokušali doznati?
– Ne da smo pokušali doznati nego imamo i
zaključak GSV-a po kojem bi ministar Šuker trebao svaki
mjesec iznijeti podatke o prihodima i rashodima proračuna. Ti bi podaci
trebali biti javni, ali iz nekog razloga ipak nisu.
• Postoje i
neformalni kanali. Što se tim putem doznaje o proračunu?
– Pojedini državni dužnosnici kažu da se proračun puni pet
posto manje nego što je bilo planirano rebalansom. To znači
da nedostaje oko 6 milijarda kuna.
• Kako Vlada
može do dodatnih šest milijarda?
– Taj se novac neće moći namaknuti samo dodatnim
uštedama, nego će biti nužne i neke reforme. Koje bi to
reforme bile, stvarno ne znam, jer se o tome ne govori...
• Moj je dojam
da HUP ciklički napada Vladu pa se iz tih napada povlači. Kad nastupi
faza primirja, može se nagađati o tajnim dilovima između poslodavaca i
Banskih dvora...
– Nema tu dilova. Nemamo drugu Vladu, već samo tu koja je na
vlasti, kao što nemamo ni druge sindikate. Zato i nastaju
oscilacije. Tenzija služi tome da se upozori na problem, a potom se
daje malo vremena partnerima da se izjasne. Ne služimo se metodama
štrajkova i prijetnji, jer ne smatramo da je to pravi put.
Pravi je put biti uporan i strpljiv, kao što to poduzetnici
u pravilu jesu.
• Zabrana rada
nedjeljom jedna je od točaka u kojoj je HUP neobjašnjivo
popustio...
– HUP je bio protiv te zabrane. Ali što nam je
činiti? Od 1. lipnja nedjeljom će se opet moći raditi, i to pola dana,
što će opet biti loše. Pretpostavljam da će se
lokalna samouprava pobuniti kad to shvati. Problem je što se
ni za jedan doneseni propis ne radi procjena učinaka.
Vlada čak ima poseban ured za procjenu učinaka propisa. Na čelu mu je
Goran Krmpotić, svojedobno pomoćnik ministra gospodarstva. Za taj je
ured novac dala i Europska unija, no tek je nedavno popunjen i pitanje
je kad će moći davati informacije.
• Kao liberal,
još mnogo prije ekonomske krize ustvrdili ste sa žalom da
neoliberalizam postaje sve nepopularniji. Zato me začudilo
što ste s Bandićem nedavno razgovarali o
“smjernicama za zaštitu standarda
građana”...
– Tu temu nismo otvarali mi, nego nas je o tome izvijestio
gradonačelnik.
No liberalizam u Hrvatskoj postoji tek u tragovima, što se
vidi i na političkoj sceni. Nikad nije ni prihvaćen onakav tip
liberalizma kakav postoji u Americi. Ne sporim da je liberalna
ekonomija doživjela određen poraz, no pitanje je samo hoće li se iz
toga izvući pravi poučci.
• Što
bi bili ti poučci? Je li to ipak nedostatak državne regulative i
kontrole?
– Potkraj 1999. i na početku 2000. godine bitno je ublažena
regulativa, što je nakon buma internetske industrije
omogućilo i bum financijskih derivata. Istodobno, postoje i posve
realne teme kao što su energija, zaštita
okoliša i odnos prema nerazvijenu dijelu svijeta, a o tome
koja bi tu bila najbolja rješenja, ne mogu se složiti ni
ideologije koje su različite.
• Ne slažete se
dakle s tvrdnjama da je neoliberalizam kriv za sve?
– Ni govora. Teško bi se moglo reći da je Bush bio
neoliberal.
• Dobro, no
kažite mi možete li zamisliti HUP kao promotora novog odnosa rada i
kapitala? Možete li zamisliti poslodavce koji nisu upregnuti u kresanje
plaća i kontriranje sindikatima?
– Apsolutno, s tim da moram dodati jedan ispravak. Mi se
silno zauzimamo za kresanje cijene rada, pri čemu zapravo mislimo na
sve ono što nema veze sa zaposlenicima, nego opterećuje
njihovu plaća, a spada u cijenu države. Prosječna je plaća sa svim
davanjima viša od 1200 eura, a na žalost radnik od toga
dobije možda 700 eura. Gotovo 40 posto proračuna dolazi od oporezivanja
rada i doprinosa. Zbog toga imamo visoku cijenu rada pa smo
nekonkurentni, a kupovna je moć radnika mala i nema dovoljno osobne
potrošnje.
• Sanader je sad
na sredini drugog mandata. Vjerujete li da će se on sad upustiti u
dublje reforme?
– Ne bi bilo dobro da idućih šest mjeseci budemo
taoci predsjedničke kampanje. Bude li se premijer kandidirao za
predsjednika države, pretpostavljam da će se netko drugi baviti
njegovim poslom.
• Tko bi to bio?
– Ne znam, ali se nadam da premijer zna. Temeljni je problem
što je javni sektor mnogo širi od onoga
što obuhvaća državni proračun. Zapravo bismo u Vladi morali
imati osobu koja to gleda u cijelosti. Koja gleda ne samo državni
proračun nego i javna poduzeća, pa i lokalnu samoupravu. Taj cjelovit
pristup nedostaje i sad. Vladi nedostaje netko tko bi se sustavno bavio
makroekonomijom.
• Koga će HUP
poduprijeti za šefa države?
– HUP kao institucija neće nikoga kolektivno poduprijeti.
Nismo to nikad dosad činili, što ne znači da nam je svejedno
tko će doći na to mjesto. Šef države ima ingerencije u
obrani i vanjskoj politici, ali kako je izravno biran, ima i moralnu
odgovornost u promoviranju demokracije i upozoravanju na sve ono
što političke stranke ne mogu jer im iz nekih razloga ne
odgovara... Predsjednik Mesić upravo je to i radio.
• Što
bi, po vama, trebalo napraviti s drugim mirovinskim stupom?
– Izdvajanja bi za drugi mirovinski stup trebalo povećati.
Građanima koji su mogli birati između prvog i drugog mirovinskog stupa
trebalo bi do određenog praga ušteđevine omogućiti da se
vrate u prvi stup. To ne bi poremetilo odnose u drugom stupu. Međutim,
nije dobro otvoriti drugi stup kao problem, a onda poslije toga ne doći
ni s kakvim rješenjem kao što je sad učinjeno.
Drugi je stup ključan za hrvatsko tržište kapitala, riječ je
o 5 milijardi kuna koje svake godine ulaze u sustav, a moglo bi se
dogoditi da to bude jedini kapital koji je spreman u nešto
uložiti.
• Bojite li se
sloma nacionalne ekonomije, recimo, na jesen?
– To je isto kao i s pitanjem vidite li svjetlo na kraju
tunela. Čovjek nije nikad siguran je li to doista svjetlost na kraju
tunela ili svjetlo s vlaka koji dolazi iz suprotnog smjera. Prodajom
državnih obveznica privremeno će se riješiti stanje u
proračunu, za nekoliko ćemo dana valjda čuti što će biti s
javnim poduzećima, no i dalje ne vidim neke ozbiljnije reforme koje bi
bile jamstva da se kriza neće produbljivati. Sreća je što u
Hrvatskoj nije bilo problema u bankarskom sustavu. Dio javne
potrošnje mora se restrukturirati, a to, pojednostavljeno
rečeno, znači da država mora mnogo više štedjeti
nego sada.
• Što
biste sad napravili na Sanaderovu mjestu?
– Gospodarstvo ne može financirati oko 600 jedinica lokalne
samouprave. Sad je pravo vrijeme da za reformu lokalne samouprave...
• Ljudi su tek
došli do nekih funkcija, a vi biste im sad to oduzeli.
– Ne, jer takva se reforma ne može provesti preko noći, ali
bi sama po sebi bila generator velikih promjena jer bi ubrzala
decentralizaciju.
• Za koliko
biste smanjili broj općina?
– Od sadašnjih oko 430, ostalo bi oko stotinu
općina, koliko ih je bilo i prije. Jedinice lokalne samouprave moraju
biti fiskalno sposobne. Znamo međutim da ih više od polovice
živi na dotacijama.
Status grada kakav ima Zagreb, trebalo bi dati još nekim
većim gradovima, a time bi se vjerojatno smanjio i broj županija.
Svakako, trebalo bi uspostaviti jasne fiskalne kriterije za samostalne
općine, gradove i županije.
I školstvo i zdravstvo zahtijevaju određene reforme i nije
sporno da se sindikati u tim sektorima bore za veće plaće, ali to mora
ići ruku pod ruku s reformama. O konceptu besplatna školstva
i zdravstva možda bi trebalo čak raspisati referendum, ali pod uvjetom
da se jasno kaže koliko to zapravo stoji i tko će to platiti.
• Da ste na
Sanaderovu mjestu, ne biste se ustručavali takvih neugodnih reformi?
– Do takvih reformi vode dva modela. Jedan je dogovor sa
socijalnim partnerima i s glavnim političkim strankama, a ja bih mu
svakako dao prednost. Drugi model jest – model silom prilika.
• Mislite da će
se u reforme ići silom prilika, odnosno uza sekundiranje MMF-a?
– S obzirom na to kako sve dosad ide, mislim da je
vjerojatnija ta druga varijanta.
O Polančecu
• Potpredsjednik
Vlade Damir Polančec bio je vaš student. Sjećate li se njega
iz tog vremena?
– Da, sjećam se Damira Polančeca iz studentskih dana, a i on
se sjeća mene.
• Znači da
baš niste bili u srdačnim odnosima?
– Naprotiv! Drago mi je što i on katkad spomene da
se znamo s Agronomskog fakulteta.
To su bila lijepa vremena, bezbrižnija i za jednog i za drugog.
Rasipanje ljudskoga kapitala
• Znate li
koliko su zaposlenika poslodavci otpustili od početka godine?
– Broj se nezaposlenih povećao 27 tisuća.
Sad taj broj malo stagnira zbog početka turističke sezone, ali
naša su predviđanja i prije bila da će do konca godine, ako
se ništa znatnije ne promijeni, bez posla ostati 50 tisuća
ljudi.
• Nisu li
otpuštanja dvosjekli mač, jer ljudski kapital opet će se
osuti...
– Dakako. Zato smo predlagali da poduzetnicima kojima to može
pomoći država subvencionira skraćeni radni tjedan, ali nismo u tome
uspjeli.
Potpredsjednik Vlade Damir Polančec prilično je olako odgovorio da za
to nema novca. Radna se mjesta gase i zbog zabrane rada nedjeljom te
nulte tolerancije u zabrani pušenja...
