Prvi demokratski izabrani predsjednik Rusije Boris Jeljcin iznenada je podnio ostavku 31. prosinca 1999. Njegov premijer Vladimir Putin, koji je na toj dužnosti bio od 9. kolovoza te godine, preuzeo je po Ustavu nadležnosti predsjednika. Poslije tri mjeseca 26. ožujka 2000. Putin je dobio 52,9 posto glasova na predsjedničkim izborima. Putin je 25 godina na vlasti. Na putu do neospornog autokratskog gospodara Rusije on je postupao strateški – na nekoliko godina napuštao je dužnost predsjednika i preuzimao premijersku funkciju. Tada, prema ustavnim odredbama u Rusiji, predsjednik nije smio ima više od dva vezana mandata. Tako je na izborima 7. svibnja 2008. došlo do zamjene fotelja. Njegov bliski suradnik Dmitrij Medvedev, bivši šef nadzornog odbora Gazproma, postao je predsjednik Ruske Federacije, piše DW.
Dan kasnije Duma je, na prijedlog Medvedeva, izabrala Putina za premijera, uz 87,1 posto podrške u parlamentu. Iako je Medvedev formalno imao najveću moć, konce je u pozadini vukao Putin. Ruski politolog Mihail Komin kaže da je Putin u ovih 25 godina stvorio „najizrazitije personaliziranu diktaturu svijeta". On dodaje: „Rusija, naravno, nije Sjeverna Koreja, zemlja je za tako nešto prevelika. Ali sve više građana se upravo tako dovodi na liniju.“ Komin kaže da je Putin od početka imao namjeru preurediti demokraciju u svoju korist: „Danas je ukupna moć ruske države koncentrirana u rukama jedne jedine osobe – u Putinovim je rukama." Komin podsjeća da je sve počelo ograničavanjem „regionalne autonomije“: „Jedna od najvažnijih političkih reformi prvog Putinova mandata bilo je uvođenje takozvanih predstavnika predsjednika u regijama."
Njihov zadatak je bio kontrola regionalne politike. Kremlj je tako imao svoj kontrolni instrument u regijama, a to je bio temelj učvršćivanja vlasti. „Utjecaj Kremlja nije se odražavao samo na guvernere već i na njihovo okruženje, uključujući i lokalne velike poduzetnike." Ruski politolog koji živi u Finskoj Grigorij Nišnikov slično razmišlja: „Ako se sjetimo Rusije iz ranog perioda Putinove vladavine, sjetit ćemo se nekoliko regionalnih centara moći, i konstitucionalnih i neformalnih, na primjer u rukama oligarha. Svi oni su bili neka vrsta protuteže Kremlju." Nišnikov dodaje da je Putin sve to uništio, centralizirao i ruski sustav vlasti usmjerio prema sebi.
U vanjskoj politici ponovo se ukazuje približavanje Washingtona i Moskve, koje je počelo još za vrijeme prvog mandata američkog predsjednika Trumpa (2017. – 2021.). Prvi put su se Putin i Trump osobno sreli u srpnju 2018. na samitu u Helsinkiju.
Njemački politolog i povjesničar Helmut Müller-Enbergs u jednom intervjuu za T-Online rekao je: „Trump je za Putina najveći dar u njegovu političkom životu.“ Müller-Enbergs podsjetio je da je u pregovorima o Ukrajini Putin Trumpu ponudio „sirovine, a time i perspektivu ispunjenja predizbornog obećanja". On je dodao da Putin po međunarodnom pravu ne raspolaže tim sirovinama.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov nedavno je nagovijestio da Putin i Trump imaju dobre odnose i da razgovaraju češće nego što se to u javnosti pretpostavlja. Putinova sve veća moć prema stručnjacima počiva i na vanjskom i na unutarnjem planu na vojnoj prijetnji i represiji. Nišnikov kaže da je u proteklih 25 godina svakako bilo događaja koji su mogli biti opasni za Putina.
VEZANI ČLANCI:
Prosvjedi u Moskvi poslije parlamentarnih izbora 2011., prijeteća nestabilnost poslije aneksije Krima 2014., nemiri poslije sporne mirovinske reforme 2018., prosvjedi koje je predvodio Navaljni širom zemlje u narednim godinama, invazija na Ukrajinu koja je izazvala ulične demonstracije... I svaki put je režim odgovarao još snažnijom represijom. Politolog Nišnikov podsjeća da je „sa svakim od tih događaja bio uklonjen po jedan protivnik“. Danas više nema nikoga tko bi se suprotstavio Putinu. Mihail Komin kaže da je slabljenje sudova u drugom Putinovu mandatu također bilo dio povećavanja dosega njegove moći. Putinu skloni suci su napredovali. Komin smatra da upravo zbog toga sudstvo u Rusiji nije neovisno. Sudovi su u krajnjem slučaju mogli samo usporiti državnu represiju nad građanima, ali je nisu mogli zaustaviti.
Pored toga, izborni zakon je skrojen po mjeri Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija. „Bilo je nekoliko promjena. Sada vladajuća stranka dominira zahvaljujući sustavu gušenja oporbe, ne zahvaljujući socijalnim temama koje su u prva dva Putinova mandata igrale neku ulogu“, kaže Komin. Ruski sociolog Aleksandar Bikbov smatra da je Putin oko sebe okupio neku vrstu kabineta u sjeni, u kojem su ljudi koji s njim dijele konkretne poslovne interese. Njihove firme dobivaju velike državne poslove i tako se bogate: „Putin stalno sve ima na uzdi i osobno je poslovno uključen u sve to.“
Društvu se pokazuje slika Rusije prema kojoj je u povijesti ona igrala isključivo pozitivnu ulogu. Sve negativno je potisnuto, a konflikti iz prošlosti izbrisani, kaže Bikbov. On to naziva „manipulacijom kolektivnim povijesnim sjećanjem“, koja također jača Putinovu vlast.
Sociolog navodi primjer zatvaranja arhiva KGB-a za javnost, jer su tamo zabilježena i „tamna poglavlja ruske povijesti". Bikbov kaže da Rusija pod Putinom proizvodi o sebi sliku „zlatnog pijetla" iz jedne ruske bajke – to je slika blažene Rusije. Na tu se zemlju gleda kroz ružičaste naočale, pa su „i carska obitelj i Staljin predstavljeni kao čuvari iste tradicije“.
Sva tri stručnjaka koja su govorila za DW smatraju da će opisane tendencije biti sve jače i da će Putin dugo vladati. „Problem je to što nema alternativnog kandidata, a nema ni mjesta za njega. Posljednji izbori na kojima je Putin zaista pobijedio bili su oni 2004. Svi ostali nisu bili fer", kaže Mihail Komin.
Taj stručnjak smatra da će Putin, koji je u ožujku prošle godine izabran za sljedećih šest godina, i 2030. biti kandidat. „Mislim da će on i dalje vladati još jedan mandat. Trajanje njegove vladavine ograničeno je samo njegovom fizičkom starošću.“ I Grigorij Nišnikov kaže da Rusi ne vide alternativu za Putina i da se boje promjena: „O. K., kažu ljudi, hoćemo da stane rat, ali što onda? Ako Putin ode s vlasti, doći će još gori lopovi, koji će još više opljačkati zemlju. Imidž koji vlast njeguje jest – današnja stabilnost je važnija od sutrašnjih promjena." Nišnikov dodaje da se u Rusiji uvijek tražila čvrsta ruka: „Snažan lider je oduvijek morao donositi odluke i rješavati probleme. Rusi u krajnjem slučaju psuju guvernera, a ne predsjednika. I to po načelu – kada bi Putin doznao za to, odmah bi riješio problem." To je prastara ruska tradicija, podsjeća Nišnikov.
>>FOTO Putin ima 14 jasnih meta: Kada bi doista posegnula za nuklearnim oružjem, Rusija bi prvo gađala ove lokacije>>
Vremena su huda i stvara se narativ da je demokracija je nered i zlo i na razvalinama demokracije igru preuzimaju milijarderi i dio multinacionalnih kompanija . Nestaje solidarnost i pokusati ce se urušiti europske vrijednosti sadržane u besplatnom školstvu i i zdravstvu i mirovinskom sustavu . Uzivajte