Iako se do dolaska u Cibonu naviknuo na to da uglavnom on izvlači suigrače kad zagusti, Dario Šarić ovaj put našao se u drugoj ulozi. Kup Krešimira Ćosića zamalo je vukovima izmakao iz ruku nakon rijetko viđenog niza promašenih slobodnih bacanja. Plava “devetka” zapucala ih je čak četiri u završnici koja je lako mogla otići na Cedevitinu stranu.
Sandro Nicević spasio je Cibonu pobjedničkim košem u posljednjoj sekundi, a prvi seniorski trofej je i u Darijevu džepu iako danima kasnije vrti film “Što je pošlo po zlu?”.
- Ni danas ne znam kako objasniti ta promašena bacanja. Treniram kao konj, popravljam šut na sve moguće načine, i prvi put došao sam u neku blokadu. Inače s tim nemam problema, no tada sam se osjetio kao da sam pred zidom i da ne znam što bih. Nije to stvar broja ponavljanja ili da ja “nemam ruku”, nego se pojavila psihološka barijera koju ću morati riješiti - s težinom u glasom prisjetio se Dario teških trenutaka.
Iskustvo starijih igrača u njegovu je slučaju na savršen način ispravilo štetu nastalu nedostatkom rutine i koncentracije.
- Sva sreća da me spasio Nicević, inače bih se danima i mjesecima povlačio po novinama kao tragičar i mislim da nitko ne bi imao razumijevanja za mene. Pomagali su mi i ostali suigrači tijekom utakmice, govorili da se smirim, svatko mi je imao nešto reći, no u tom trenutku glava je ionako prepuna svega pa malo toga dopre do nje.
Istrpio sam provokacije
Ipak je ispalo dobro, a u trenucima slavlja, cibosima je šou ukrao Marko Tomas koji se odlučio šakački obračunati s navijačem koji ga je provocirao tijekom obje utakmice završnog turnira Ćosićeva kupa. Dario je ponudio viđenje tog incidenta iz igračkog kuta:
- Tomasu bi bilo lakše da ga je većina publike vrijeđala, no kada te pojedinac uzme na pik i kad je to konstantno, onda je teško ne reagirati. U tom trenutku nije razmišljao je li on profesionalac, Marko Tomas ili bilo tko drugi, nego je reagirao kao što bi većina ljudi u sličnoj situaciji. U nekom malom dijelu mogu ga shvatiti, ali potez nije opravdan. Nije si smio to dopustiti, trebao je ostati pribran.
I Šarića je nekolicina Cedevitinih navijača provocirala tijekom cijele finalne utakmice. Kad je promašivao kobna bacanja, sličilo je to na neukusno ruganje...
- Ružno mi je da netko dođe gledati tako značajnu utakmicu, a onda mene, 18-godišnjaka, ide vrijeđati. U tim trenucima pokušavam se isključiti, vratiti im košem ili dobrim potezom jer mislim da to najviše boli. No, gore od vrijeđanja protivničkih navijača je kad vam vaši vlastiti zvižde kao što su nama protiv Budućnosti. Igrali smo loše, ali nije da se nismo trudili. Bili smo u lošem periodu pa moraju i oni imati malo razumijevanja za nas.
Nije loše da Dario već sada zna kako se nositi s takvim otežavajućim okolnostima. Ako je pred njim velika karijera, u što svi vjeruju, rijetko će doživjeti da ga protivnički navijači “maze”. Jednu lekciju već je dobro svladao prošlog ljeta na juniorskom EP-u u Litvi.
- U finalnoj utakmici protiv domaćina u jednom trenutku čvrsto smo se držali protivnički igrač i ja. Kad sam napravio grimasu, navijači su to protumačili kao simulaciju i uzeli me na zub. Cijelu su me utakmicu provocirali, no to me je strašno motiviralo i pomislio sam: “E, sad ću vam pokazati!”. Na kraju sam postigao 39 koševa!
Takav čvrst i pozitivan stav, uz činjenicu da je iznimno talentiran, jedan je od ključnih razloga što je Dario osigurao da mu podršku pruži američki gigant Nike koji mu je nedavno ustupio novu kolekciju sportske obuće pod etiketom Jordana i Kobea. Među njima i najnovije “Kobe 8” s Bryantovim potpisom. Kako ugovor ima već tri godine, može se reći da je u istom timu s Nikeovim zvijezdama LeBronom Jamesom, Rogerom Federerom, Cristianom Ronaldom..., redom “perjanicama” svojih sportova.
- Lijepo je biti u tom društvu, iako sam u usporedbi s njima ja tek “atom”. Sigurno mi znači biti među odabranima jer onda mora da nešto vrijedim, no nije da se hvalisam okolo s tim. Što se tiče pravila ponašanja, nije da mi itko mora sugerirati kako se moram ponašati, nego moram o sebi voditi računa. Moram biti pametan da ne bih kao Tiger Woods ostao bez svih sponzora, ha, ha...
Zakasnio na NBA utakmicu
Bez obzira na peripetije koje je prolazio s bivšim klubom Zagrebom u kojemu je igrao koliko bi kojem treneru odgovaralo, Nikeovi turniri, na kojima se okupe najveće mlade zvijezde košarke, lansirali su ga u svjetsku orbitu. Još 2010. sudjelovao je u kampu “Basketball Without Borders” u Barceloni, s juniorima Zagreba osvojio je 2011. Euroligu, no najdraži su mu Nike Hoops Summiti u Portlandu na kojima je sudjelovao 2011. i 2012. godine.
- Puno su mi značili ti turniri i odlasci u Ameriku, pogotovo onaj prošle godine jer sam imao lošu sezonu pa sam se samo na njega fokusirao. Zagreb je htio da ne putujem u SAD, no znao sam da ću ondje imati priliku dokazati se i spasiti sezonu i iskoristio sam je.
To zvuči prilično skromno s obzirom na to da je vodio momčad Svijeta do pobjede nad Amerikancima 84:75 sa 13 koševa, 14 skokova i pet asistencija.
- Ma lako za to, najbolja mi je uspomena s Hoopsa kad sam na onom prvom dobio potpisani dres svog idola Magica Johnsona. Bilo je sjajno provesti vrijeme tamo, vidjeti kako košarka funkcionira u Americi. Kod nas se, primjerice, drži ciklus od 15 minuta za jednu vježbu, a tamo je to 6-7 minuta. U kampu Portlanda vidio sam koliko je sve prilagođeno igraču - od teretane dimenzija košarkaškog terena, sobe za spavanje ako si uranio na trening, ledenih i vrućih bazena...to je potpuno drugi svijet. Shvatiš da je na tebi samo da igraš košarku - priča Dario.
Traperice samo za kino
Tamo je prvi put uživo gledao NBA utakmice.
- A na prvu sam zakasnio! Igrao je Portland protiv Lakersa, a mi smo morali prije na neku večeru. Dok sam došao, Kobe je već ubacio četiri trice zaredom, tako da sam najbolji dio propustio. Godinu kasnije stigao sam na vrijeme vidjeti Portland protiv Netsa.
Osim uspomena o kakvima većina europskih mladih košarkaša može samo sanjati, Dario Šarić se u momčadi Svijeta zbližio s mladićima koji bi također za koju godinu mogli biti draftirani.
- Dobar sam s Cvetkovićem koji je danas u Zvezdi, bio je tamo i Francuz Westerman koji je u Partizanu, Bennett igra sveučilišnu košarku... Puno sudionika Hoopsa kasnije “ispliva” u NBA-u, poput Anthonyja Davisa koji je prošle godine bio prvi pick i sad je u Hornetsima, Wrotena iz Grizzliesa, Kidd-Gilchrista iz Bobcatsa... Sjajna je to prilika i za skaute i za igrače.
Ovi posljednji navedeni već žive “američki san”, a Dario bi mogao za nekoliko godina. No, na pitanja o životu na visokoj nozi, posvećivanju pažnje modi i stilu samo odmahuje rukom.
- Malo više pažnje posvetim kad idem vani s društvom na kakvu dodjelu nagrada ili ručak. U svim ostalim situacijama moj stil je sportski, a obučem praktički ono što mi prvo dođe pod ruku i ne gledajući slažu li se boje. Ne sjećam se da sam ikada na trening obukao traperice, njih možda obučem za kino.
Naravno, ovako mora zvučati tek 18-godišnjak kojega su zamalo progonili zbog promašenih bacanja. Da mu se zaista mora oprostiti, govori i sljedeća izjava, vezana uz kino:
- Volim pogledati dobar triler, akcijski ili psihološki. I premda je to nekima užasno, obožavam filmove o superjunacima poput Batmana i Spidermana. Oni me opuste tako da ni o kakvim problemima više ne razmišljam. Onda se osjetim kao da bih i ja mogao biti superjunak.
>>Šarić će na ljeto biti 20. pick drafta, biraju ga Pacersi ili Thunder
>>Šarić drugi, Hezonja četvrti najbolji mladi europski igrač!
