Darko Milinović pripada najužem krugu Ive Sanadera. Nisu, kaže, samo suradnici nego i prijatelji. Zaljubljen je u rodnu Liku i s ponosom ističe da se svakim danom sve više razvija. Zove je predgrađem Zagreba i otkriva da je sve zanimljivija i strancima koji se zanimaju za kupnju nekretnina. Svjestan je da će se tržište i tamo otvoriti, ali Ličanima savjetuje: “Ne prodajte ni pod koju cijenu, jer od bogatstva koje nam je Bog dao možemo dobro živjeti”.
Hrvatskom je zavladala “teslomanija”. Je li riječ o pranju nečiste savjesti zbog zanemarivanja Nikole Tesle, brisanja njegova imena iz nazivlja ulica u nekim gradovima tijekom HDZ-ove vlasti, rušenja spomenika u Gospiću, zapuštanja njegove rodne kuće...?
– Sanaderova Vlada nema grijeha prema Tesli, ali ispravlja one počinjene prije, pa i u doba komunizma. Otvorili smo Memorijalni centar, ali taj projekt nije bilo moguće realizirati prije obnove infrastrukture uništene za rata. Nećete mi, valjda, reći da je trebalo sagraditi centar prije nego što se obnove od srpskog agresora praktički do temelja srušena Lika i Gospić.
Je li Tesla bio zanemaren zbog srpske nacionalnosti?
– Teslu nitko ne doživljava kroz prizmu nacionalnosti. Za Ličane to nije važno. Mnogi i ne znaju je li Hrvat ili Srbin. Tesla je bio politički Hrvat koji se nije dao uvući u međunacionalne sukobe. Kao što je Einstein njemački, a Marie Curie poljska, tako je za mene Tesla hrvatski znanstvenik svjetskog formata.
Jeste li prije pet godina mogli zamisliti da će predsjednik Srbije govoriti u Gospiću?
– Moram priznati da je to bilo nezamislivo. Bio je to događaj visokog rizika, ali sve je prošlo u miru. To je pobjeda i Like i cijele Hrvatske. HDZ, kao vodeća stranka u Lici, već pet, šest godina gradi atmosferu snošljivosti. To je i rezultat politike premijera Sanadera koji promovira toleranciju i suživot.
Je li svečanost u Smiljanu bila jednodnevna predstava? Čim je svita otišla, vrata Teslina doma su zatvorena?
– Nikako. Nije ispalo najspretnije, ali ne treba na sitnicama rušiti veliki projekt. Žurili smo se otvoriti park za Teslin rođendan pa se nije stiglo sve organizirati. Uskoro nedostataka neće biti.
Jeste li vi, suradnici Ive Sanadera, frustrirani tezom da je samo on sposoban, dok ste vi drugorazredni političari koji služe stvaranju kulta ličnosti Ive Sanadera?
– Sanader je postavio letvicu visoko i tko je ne može preskočiti, nema što raditi s njim. On je stranku kojoj su predviđali tri, četiri posto doveo na vlast. On zrači energijom i u našoj stranci predstavlja svojevrstan kult, ali u pozitivnome smislu. Sanader je moderan čelnik moderne, proeuropski orijentirane demokršćanske stranke, kakva je HDZ. Nije točno da je autokrat, a te priče o nama kao drugorazrednim političarima plasira konkurencija koja veličajući premijera, želi srušiti njegov ugled. Može se reći da je on za HDZ Tuđman novog doba.
Znači, lički HDZ se nije razočarao što je podupro Sanadera u dvoboju s Pašalićem?
– Naravno da nije. Neki su mislili da će Lika, zbog čvrstine stava i hrvatstva, stati iza Pašalića. Ali su se prevarili. No, na tajnom glasovanju u mojoj županijskoj organizaciji od 45 članova 43 su glasovala za Sanadera, dok su Maja Freundlich i Pašalić dobili po jedan glas.
Premijer je ručao s Budišom, a priča se i o ručkovima s bivšim HDZ-ovim premijerima Valentićem i Matešom. Želi li ih aktivirati ili, kako se priča, dogovoriti da u izbornoj godini budu protiv njega?
– I ručak s Budišom dokazuje da Sanader nije autokrat. Koji bi autokrat pokušao nagovoriti na javno aktiviranje čovjeka koji ima političku karizmu kao Budiša? Ne znam je li premijer ručao s Valentićem i Matešom, ali ako jest, ne mislim da je cilj bio taj o kojemu se priča. Valentić i Mateša izašli su iza aktivne politike i zasad se, koliko znam, ne žele vraćati. Pitanje je uostalom koju bi dužnost ljudi koji su doživjeli politički zenit kao premijeri mogli danas obnašati, a da ne bude ispod tog ranga.
Za koalicijske vlasti vezali ste se lancima zbog odnosa prema braniteljima. Danas stvari stoje tako da je general Norac u zatvoru, general Gotovina u Haagu, generali Markač, Ademi i Čermak čekaju početak suđenja... Što se promijenilo pa danas nema prosvjeda? Osim što je na vlasti HDZ, a ne SDP.
– Vezao sam se lancima zato što su ljudi u maskirnim odorama, s oružjem na gotovs, moje prijatelje branitelje izvukli iz kuće u pet sati ujutro, trgali ih iz zagrljaja djece i u lisičinama odveli u zatvor. Ponosan sam na to što sam tada prosvjedovao, a o ispravnosti mog postupka svjedoči to što su svi pravomoćno oslobođeni ili nije bilo sudskog postupka. No, ja sam tada javno rekao: “Dragi prijatelji u zatvoru, ako ste krivi, odgovarat ćete”. Trebalo je hrabrosti tada to izreći u Gospiću. Dakle, nije bilo sporno raščistiti mračne epizode, ali način je bio neprihvatljiv. Primjerice, brigadir Bićo Čanić zamolio je da mu ne dolaze kući, već je sam otišao na policiju. Nitko od nas nije prosvjedovao. Sad nema potrebe za prosvjedima jer ova vlast tretira branitelje kao ravnopravne pregovarače o bitnim pitanjima za ovu državu.
Račanova je pogreška, dakle, bila u krivom pristupu?
– Sigurno, nepovjerenje je bilo obostrano. On nije vjerovao braniteljima, oni nisu vjerovali njemu.
Nije li HDZ danas u apsurdnoj situaciji jer svojedobni prosvjedi za zaštitu digniteta Domovinskog rata danas koriste SDP-u koji vas podsjeća da ste njih nazivali veleizdajnicima, a danas izručujete generale?
– Koga smo izručili?
Dobro niste ih izručili, ali Gotovina je u Haagu, a Čermak, Ademi i Markač čekaju poziv za suđenje.
– Osim Gotovine, oni su se sami stavili na raspolaganje sudu. U tome je razlika u odnosu na koalicijsku vlast. Branitelji vjeruju da će ova vlada učiniti sve da pomogne obrani hrvatskih generala. Svi su oni za mene junaci Domovinskog rata i vjerujem da su nevini.
To znači da bi procesuiranje ratnih zločina bilo moguće i u vrijeme koalicije da je Račan bio senzibilniji u komunikaciji s braniteljima?
– Sigurno je da bi sve bilo lakše. Kad je HDZ došao u oporbu, bio sam zadužen za analizu izjava iz koalicije vezanih uz Domovinski rat. U prvih šest mjeseci najčešće riječi su bile palež, zločin, razbojnici, ratni profiteri, lažni invalidi...
Sveučilišta su pred pobunom zbog izravnog upisa dragovoljačke djece. I vi ste dragovoljac, imate troje djece. Je li ta odredba medvjeđa usluga djeci koju dočekuje netolerancija?
– Mislim da je problem prenapuhan. No, čekat ćemo odluku Ustavnog suda i postupiti prema njoj.
Kao ginekolog ste prestali obavljati pobačaje. Što mislite o svojim kolegama koji u bolnici imaju prigovor savjesti, ali bez ikakve grižnje pobačaje obavljaju u privatnim ordinacijama?
– Užasavam se toga. To je nečovječno i nemoralno. Obavljao sam abortuse i uvijek mi je bilo teško. Godinama sam se zbog toga ispovijedao, a kad je u meni sazrelo, odlučio sam prestati. No, ponosan sam što sam stotinjak žena uspio odgovoriti od abortusa. I danas mi priđu neke od njih, pokažu mi dječaka ili djevojčicu i kažu: “Doktore, ovo je vaše dijete”.
Jeste li za zabranu abortusa?
– Iskreno, jesam, ali znam da bi došlo do procvata ilegalnih pobačaja zbog čega bi žene bile u opasnosti. Ustav jamči ženama pravo da same odlučuju o tome, a ja ću raditi na tome da ih odgovorim.
Za HDZ život počinje začećem. Je li to nepisani naputak liječnicima članovima HDZ-a da ne obavljaju pobačaje?
– Na neki način jest, ali ne članovima HDZ-a, nego svim ljudima koji smatraju da život počinje začećem.
