Hrvatska, baš kao i druge nove članice Europske unije, nesumnjivo ima brojne koristi od svog članstva u Uniji, a izdašan priljev novca iz europskih fondova u Hrvatsku samo je jedan primjer koji to potvrđuje.
Međutim, valja imati na umu da članstvo u Uniji ima i niz negativnih posljedica za zemlju poput Hrvatske, iako to nije razlog da postanemo euroskeptici.
Naime, čak i da je Hrvatska znatno uspješnija u povlačenju novca iz europskih fondova nego što jest, pitanje je bi li u konačnom saldu, kada se ukupna suma novca pristiglog iz europskih fondova usporedi sa svotom koja je iz Hrvatske povučena od strane investitora, najčešće iz bogatih “starih” članica Unije, Hrvatska i dalje bila na dobitku.
Poznati ekonomist Thomas Piketty još je prije nekoliko godina izračunao da obilan priljev novca iz europskih fondova za srednjoeuropske članice, Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku – koje su znatno uspješnije u povlačenju tog novca od Hrvatske! – ne znači i financijski dobitak za te zemlje s obzirom na to da se iz novih članica daleko više novca odlijeva nego što se u njih ulijeva iz europskih fondova. Iako nemamo precizne podatke, vjerojatno ni u Hrvatskoj nije drukčije.
Hrvatska je jedna od najnerazvijenijih i najsiromašnijih članica Unije, koja upravo zbog slabosti svog gospodarstva ne može iskoristiti svoje članstvo i pristup zajedničkom europskom tržištu kao što to mogu bogatije članice, koje od tog tržišta imaju najviše koristi.
Međutim, na žalost, to čak nije ni najgora negativna posljedica našeg članstva u Uniji. Intenzivan odljev mladih i obrazovanih, pa i onih malo starijih, koji su u naponu snage, iz naše zemlje u bogate zapadne članice dugoročno je gori i teži od negativne financijske bilance, čak i ako pritom kao korist ubrojimo obilan priljev od doznaka naših iseljenika koje oni šalju u zemlju, koji je nedavno premašio našu zaradu od stranih turista.
Masovno iseljavanje iz Hrvatske nakon ulaska u EU, a slično je i u drugim novim članicama, ima katastrofalne posljedice na zemlju, a riječ je o problemu koji sama Hrvatska ne može riješiti, nego se njime mora pozabaviti Europska unija, koja na tom planu dosad nije učinila praktično ništa. I jedan i drugi problem među ključnim su razlozima zbog kojih se razlika između najbogatijih i najsiromašnijih članica ne smanjuje, nego povećava.
To su ujedno i ključni problemi današnje Unije, s obzirom na to da su oni izravna posljedica članstva u Uniji, koja pred njima ne smije zatvarati oči, a naši joj čelnici u tome moraju pomoći.
država i lokalni šerifi kažu ako vam se ne sviđa "naša" hrvatska skrivena po njihovim željama znate di su vrata.