Poslije čaja Ive Sanadera s Tonyjem Blairom i obećanja britanskog premijera našemu da će Hrvatska ući u EU "kad ispuni uvjete", obnovljena je priča o Hrvatskoj kao o "regionalnom lideru" i početo promicanje Sanadera u svojevrsnog povjerenika EU za Balkan. Sanader bi tako trebao biti ne samo posrednik između Bruxellesa i Beograda nego i zagovornik i promicatelj izvoza nekih hrvatskih političkih iskustava u Srbiju. S najprečim ciljem da se ondje spriječi dolazak na vlast politike koja nije po volji Europske unije. Hrvatskoj je u Londonu predložen i ponuđen "izvoz demokracije" na istok. Od Ive Sanadera očekuje se da o učincima toga osebujnog izvoza izvijesti pokrovitelje u EU, zabrinute kud bi mogla (s)krenuti Srbija.
Poslije Sanaderove beogradske kave s Vojislavom Koštunicom, poručeno je da je između Hrvatske i Srbije "otvorena nova stranica povijesti", te da EU od našega premijera očekuje da i on i Hrvatska u povjerenim im ulogama "regionalnih igrača" budu primjer i potpora srbijanskim političarima za koje se u EU nadaju da zagovaraju eurovrijednosti. U metropoli EU odlučili su se za hrvatske terapeute srbijanskih trauma! Uzdaju se da će hrvatsko iscjeliteljsko iskustvo biti blagotvorno za posljedice shizofrene diobe s Crnom Gorom, da bi moglo umirujuće djelovati i nakon odcjepljenja Kosova, i na demokraciju u "komšiluku". Ako je tako, onda se u EU hrvatska politika tretira kao prava regionalna panaceja!
Dosad smo svjedočili dvama pokušajima hrvatskog "izvoza demokracije" u Srbiju. Kao što se premijer Ivo Sanader u Srbiju otputio kao izaslanik EU, tako se svojedobno u Srbiju zaputio i kardinal Josip Bozanić, kao poklisar Vatikana. Najzvučniji odjek tog posjeta bila je molitva nad Karađorđevićima na Oplencu. Drugi su učinci toga izleta ostali tajnovitima. Bivši se premijer Ivica Račan svojedobno, također na poticaj EU, zauzimao za "demokratsku pomoć Srbiji", ali taj se naum pokazao propalom europskom investicijom. Sadašnji bi pokušaj sa Sanaderom mogao završiti slično.
Ne zato što bi on bio loš posrednik ili kurir, nego jednostavno zato što je premijer Hrvatske! Kakve bi on trebao imati moći pa da neutralizira čaršijske tipove koji plaše i Europu i nas? Pa takvi se nakostriješe kad čuju da je uopće došao u Srbiju, a pobjesne nakon što čuju zašto je došao! Za balkanske planove EU Sanaderovi susreti sa srbijanskim političarima mogli bi imati izborne posljedice koje u Bruxellesu ne žele "ni mrtvi". Srbijanska radikalija, ali i drugi frustrirani i razdraženi dio Srbije, hrvatskom premijeru koji dolazi da se "petlja u srpske stvari" vjerojatno nakon beogradske kave psuju "ustašku mater".
Ustraju li eurokratski geopolitički stratezi na "hrvatskoj demokratskoj pomoći" srbijanskim "progresivnim i proeuropskim snagama", tko zna što će biti sa srbijanskim izborima!? Još nekoliko susreta Koštunice i Tadića sa Sanaderom i Mesićem, i u Srbiji bi mogli slaviti radikali, pa i radikalniji od radikala. Osim toga, Hrvatska i sama oskudijeva u onome što bi kao trebala izvoziti. Kakvu mi demokraciju možemo eksportirati preko istočne granice ako se bivši premijer i sadašnji predsjednik dogovaraju o "podjeli utjecaja" u javnim medijima?!
Egzemplarni su pak za stanje hrvatske demokracije ovdašnji bespogovornici "liberalne demokracije", koji hvale novi pokušaj hrvatskog "izvoza demokracije" u Srbiju, a istodobno zapravo javno predbacuju premijeru što nije prekršio jedno od temeljnih načela te iste demokracije i od sudbene vlasti zatražio da pritvori doskorašnjega "stranačkog prijatelja"!? Niti mi imamo demokracije za izvoz, niti se pak ta demokracija čini ljekovitom za srbijanske boljke i umirujućom za europske strahove i tjeskobe.
