Sada je sasvim jasno – propala je ideja o "crvenom valu" republikanaca koji im je u ruke trebao donijeti Capitol Hill, i njegov Zastupnički dom i Senat. To se nije dogodilo, u Kongresu republikanci imaju tek mršavu većinu, dok je Senat ostao u rukama demokrata koji će možda imati i većinu, dakle neće biti potrebe da u slučaju pripetavanja presuđuje potpredsjednica Kamala Harris. Ovo se dogodilo unatoč predizbornim anketama koje su republikancima davale jak vjetar u leđa i praktički sigurnu pobjedu.
Ne glasaju za stranke
– Američki izbori završili su svakako slabije od očekivanog za Republikansku stranku koja nije uspjela preuzeti kontrolu nad Senatom, a u Kongresu nije ostvarila premoćnu većinu kojoj se nadala. Nedugo nakon što su rezultati postali jasni, mediji su se okrenuli analizama, a kako su istraživanja javnog mnijenja, kao i izlazne i postizborne ankete u Sjedinjenim Američkim državama izrazito detaljne i brojne, mogli smo relativno brzo početi analizirati uzroke. Jedan od njih svakako je bio veća izlaznost mladih, ponajprije takozvane generacije Z, a oni su predominantno glasali za demokrate. Dapače, razdjelnica između glasača dviju velikih stranaka gotovo je postala dobna jer, što su glasači mlađi, veća je vjerojatnost da će biti skloni demokratima i obrnuto, što su stariji, skloniji su republikancima. Zbog toga se otvara pitanje koji su problemi naveli upravo mlade birače da u većem broju od očekivanog izađu glasati i tako postignu ovaj neočekivani efekt? Ono što je jedna od bitnih odrednica mlađih glasača je da nisu skloni orijentirati se prema konzistentnim političkim pozicijama – slična stvar je i u Hrvatskoj, gdje se na skali od lijevog do desnog većina izjašnjava kao apolitična – ali imaju itekako jasne stavove vezane uz pojedine teme koje su im važne, bila to klima, reproduktivna prava, obrazovanje ili nešto drugo. Upravo u takvom kontekstu može se promatrati i ishode američkih izbora – kaže doc. dr. sc. Sven Marcelić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru.
Dakle, i ovdje se dogodio jedan "crni labud", okolnost koju nije očekivao nitko, odnosno malo tko. Demokratima je dobar rezultat donijela generacija Z. Za mlade rođene između 1997. i 2012. godine općenito se smatralo da nisu toliko zainteresirani za sadašnji dvostranački politički sustav u Americi poput njihovih roditelja – čak do razine kada mogu nastati problemi za demokratski sustav jer bi ostao samo na starijim skupinama i posljedično maloj izlaznosti koja onda dovodi u pitanje legitimitet sustava i izbora na kojem se oni temelje. Dapače, ne samo da je ova generacija mladih na izbore izašla u daleko većem broju od očekivanog, da ne kažemo masovno, već su na njima i neki kandidati iz njihovih redova. Maxwell Alejandro Frost, Nabeela Syed i Joe Vogel ponosni su predstavnici svoje generacije u zakonodavnim tijelima Sjedinjenih Država. Floriđanin Frost sa svojih je 25 godina jedan je od najmlađih Amerikanaca ikada izabranih u Kongres. Žestoki je borac protiv prava na posjedovanje i nošenje oružja, i to već od 15. godine jer nije želio završiti kao vršnjaci mu u školi Parkland. Vogel je gej Latino židovski emigrant koji se bori protiv oružja, ali i za demokraciju koju smatra ugroženom kao i klimu. Bavi se i lokalnim problemima poput nemogućnosti mladih u njegovu rodnom Annapolisu da steknu krov nad glavom. U kampanji je odbio korporativni novac. Nabeela Syed, sada zastupnica iz Illinoisa, prva je Južnoazijka u Kongresu te najmlađa u povijesti na takvom mjestu. Kaže da je pokucala na 15-20 tisuća vrata u kampanji da bi doznala stvarne probleme. I sve to – noseći hidžab.
Ovo troje pripadnika generacije Z nisu i jedina novost na ovim izborima. Wes Moore izabran je za prvog crnog guvernera Marylanda, isto kao i Maura Healey u Massachusettsu te Tina Kotek u Oregonu. Usto su Healey i Kotek prve otvoreno lezbijke izabrane za guvernerke. Glasači generacije Z igrali su ključnu ulogu u ostvarivanju pobjede bivše organizatorice Summer Lee, prve crne kongresnice izabrane u Pennsylvaniji.
Pogledajmo podatke – jedan od osam glasača bio je mlađi od 30 godina, a od njih više od polovice podržalo je demokratske kandidate na međuizborima, statistike su to koje je prikupio Associated Press. A taj je broj čak i manji od onoga s međuizbora prije četiri godine. I tu je razlog vrlo jasan i donosi novu sliku budućnosti demokracije. Generacija Z ne glasa za stranke ili konkretne kandidate, već za one koji se bave njima bliskim temama, a to su ovom prilikom bile teme koje su apostrofirali demokratski kandidati poput klimatskih promjena, nasilja počinjenog vatrenim oružjem, prava na abortus, rasne jednakosti, LGBTQ+ prava. Uz izglednu činjenicu da je ova generacija politički bitno angažiranija od svojih roditelja u svojoj dobi, tu je i jedna bitna statistika – oni će činiti glavninu biračke mase u Sjedinjenim Državama 2024. godine. Upravo su oni izgurali kandidaturu Joea Bidena za Bijelu kuću te osigurali demokratima kongresnu većinu 2020. Demokratska strana ovu većinu sada je izgubila, no treba reći da na američkim međuizborima vladajući uglavnom ostvare lošiji rezultat. Ponovimo, sada je to u Kongresu tako, ali nije i u Senatu.
– Mi smo naprosto generacija koju ne želite razljutiti. Jer, glasat ćemo mi i nakon ovog studenog – rekao je jedan ispitanik koje je, interesantno putem smartfona, anketirala Postova novinarka. Ta konstrukcija čini se sasvim točnom jer govorimo o generaciji Amerikanaca čiju su mladost obilježile pucnjave u školi, pojava trampizma, populizam, živi dokazi klimatskih promjena. Na ovim izborima uspjeli su pobijediti jedno trampizam. Sve ostalo tek čeka rješenje.
Pogled u budućnost
– Mladi su bili manje orijentirani na pitanja koja su dominirala debatom, poput inflacije, a više prema pitanjima pobačaja, gdje su mahom stali uz demokratske pozicije. Pokazuje se da su mladi u prosjeku ujedno i liberalniji dio američkog društva te su skloniji politikama koje uključuju jaču ideju socijalne države, što stariji glasači i osobito republikanci odbacuju kao socijalizam. Prema istraživanju Pew research centra, što su glasači mlađi, to su skloniji većoj ulozi države i brinu se zbog problema koji imaju projekciju prema budućnosti, poput klimatskih promjena. Situaciju dodatno dinamičnom čini i to što je mlada Amerika sve raznolikija i danas gotovo pola mlađih od trideset godina pripada nekoj etničkoj skupini (u smislu nebijelaca), što za sobom donosi rasprave o identitetu i inkluzivnosti koje su vrlo često u fokusu izbora. Stoga je vjerojatno jedna od najsvjetlijih točaka republikanske kampanje, Ron de Santis, viđen kao mogući snažan kandidat za predsjednika, jer je ostvario odličan rezultat na Floridi, gdje je znatan udio najbrže rastućeg dijela stanovništva, a to je latinoamerička populacija. U svakom slučaju, ove izbore možemo promatrati i kao pogled u budućnost – kaže prof. Marcelić.
Samo ne dajte da crveni el bahati opet dodje na vlast, tad bi Rusija napala cijelu Europu, a ne samo svoje susjedne drzave.